Kad čovjek zaboravi svoj materinski jezik
30. kolovoza 2019
Kineskinja Liu Jiayu nakon pretrpljenog moždanog udara odjednom govori samo engleski jezik. Ova žena iz kineske provincije Hunan na pitanje, koliko ima godina, postavljeno na kineskom odgovara: „I am 94 years old”. Dugo godina ona je kao nastavnica u školi predavala engleski.
Jedan Englez nakon moždanog udara odjednom govori samo velški, iako 70 godina nije bio u Walesu.
Njemica iz Tiringije odjednom govori samo švicarski njemački, iako nikada nije bila u Švicarskoj.
Takvih slučajeva ima još, kada su ljudi nakon moždanog udara odjednom progovorili sa stranim akcentom ili samo na stranom jeziku.
Rijetki primjeri
Takvi primjeri su rijetki, no za njih postoji objašnjenje, tvrdi Anja Lowit koja se prije trideset godina preselila iz Njemačke u Veliku Britaniju kako bi tamo proučavala lingvistiku i logopediju. Osim toga se bavi i slučajevima promjene jezika nakon moždane kapi.
Gore spomenute primjere možemo podijeliti u dvije grupe. Kada ljudi nakon moždanog udara govore samo neki strani jezik, to je oblik bilingualne afazije ili gubitka odnosno poremećaja već stečenih jezičkih vještina uslijed povrede. A kada se služe naizgled stranim akcentom, tu se radi o "Foreign Accent Syndrome" (sindromu stranog akcenta).
Moždana kap nastupa kada određeni dio mozga ne dobiva dovoljno krvi. Ali ove promjene vezane za jezik ne moraju nastupiti samo u tom slučaju. Jedan američki učenik je nakon povrede glave u nogometnoj utakmici i kraće kome, nakon buđenja govorio samo španjolski.
Lowit govori i o primjeru Britanke koja je nakon jake migrene govorila naizgled francuskim akcentom ili pacijentici koja je nakon cijepljenja i jednotjedne bolesti govorila stranim naglaskom.
Strani naglasak iz vedra neba
Sindrom stranog akcenta mješavina je različitih poremećaja i kod svakog pacijenta je drugačije izražen. Spomenuta Britanka nije zaista imitirala francuski akcent. Njezin naglasak, izgovor ali i gramatičke greške kao posljedica moždanog udara, uhu Britanaca jednostavno su zvučale kao francuski naglasak.
Osobe pogođene ovim sindromom ne mogu više izgovarati određene glasove, teško im je pronaći odgovarajuće riječi ili pak počnu govoriti u stvari pravilnim izgovorom - što međutim okolina tumači kao strani naglasak.
Strani umjesto maternjeg jezika
No što ako pacijent zaista govori sasvim drugim jezikom? U slučaju bilingualne afazije, taj drugi jezik mora biti prethodno za života naučen, tvrdi Lowit. I tu postoje različite forme.
Većina ljudi i dalje može govoriti sve jezike koje zna, pri čemu oni mogu biti različito pogođeni. U rijetkim slučajevima pacijenti s moždanom kapi mogu koristiti samo svoj materinski jezik, ali ne i strani jezik. Neki ljudi mogu pak govoriti samo strani jezik, ali u početku ne i svoj maternji jezik.
U rijetkim slučajevima pacijenti se danas mogu služiti samo jednim jezikom, a sutra samo drugim jezikom. Pritom, kada neko više ne može govoriti određenim jezikom, to ne znači automatski da ga ne može i razumjeti.
Naš mozak si možemo predstaviti kao ormar u kome stoje različite stvari, kaže Lowit. U ormaru postoji dio za čarape, kao što i u mozgu postoji dio za jezik.
Mišljenje da se strani jezik i materinji jezik nalaze u potpuno različitim dijelovima mozga je zastarjelo, kaže ona. Ali moguće je to zamisliti kao da su čarape razvrstane po boji. Jedna boja znači jedan jezik.
Ponedeljkom engleski, utorkom njemački
Znanstvenici već duže vreme pokušavaju objasniti ove različite poremećaje. Jednostavno rečeno, nakon moždanog udara mozak nema više dovoljno energije da istovremeno i jednako brzo izgradi ranije veze. A zavisno od toga kakve impulse mozak dobija, ponekad mu je lakše kada se govori samo jedan jezik.
Ako bilingualni čovjek, poput istraživačice Lowit, nakon moždane kapi oboli od afazije, moglo bi se pretpostaviti da će njezin mozak najprije uspostaviti veze s materinskim jezikom, jer ga je najranije i naučila.
Druga bi teorija bila da joj je lakše doći do njezinog drugog jezika, engleskog, jer ga je u poslednjih trideset godina puno više koristila. No, nakon moždanog udara može se dogoditi i da ponedjeljkom određene slike i misli stimuliraju engleski jezik pa se mozak tog dana zadrži na njemu, a sljedećeg se dana aktivira njemački jezik.
Hoće li se stanje popraviti?
U većini slučajeva dvojezične afazije, oba jezika se prije ili kasnije vrate. Nakon moždanog udara, određeni dijelovi mozga su mrtvi, ali ovisno o starosnoj dobi mozak može koristiti druge dijelove kako bi preuzeo zadatke mrtve regije. To bi najbolje bilo potpomoći putem terapije, kaže Lowit.
Posebno kod sindroma stranog naglaska je važno posjetiti nekoliko stručnjaka. Psihoterapija može biti važna, jer s gubitkom vlastitog načina govora često dolazi i do krize identiteta. Još uvek se istražuju najbolje vrste terapije, ali teško je, jer su slučajevi relativno rijetki.
Govorni poremećaji u starosti mogu se pojaviti ne samo kod moždanog udara, već i kod određenih oblika demencije, tako da može biti otežano pronalaženje riječi, gramatika ili izgovor.
Razlika je u tome što je u slučaju moždanog udara gubitak na početku vrlo drastičan, a onda se poremaćaj polako gubi. Kod demencije stanje često polako, ali nezaustavljivo ide k sve gorem. U svakom slučaju, važno je konzultirati jednog ili više stručnjaka koji su upoznati s temom, naglašava Lowit.