Kad Alain postane Alija, a Francois Ferid

Uoči predizbora u studenom prošle godine za kandidata desnice na predsjedničkim izborima u Francuskoj, koji će se održati u travnju i svibnju ove godine, bivši premijer i sadašnji gradonačelnik Bordeauxa Alain Juppé bio je uvjerljiv favorit. Prema ispitivanju javnog mnijenja bio je visoko iznad ostalih konkurenata, ali su se onda na socijalnim mrežama pojavile optužbe da je blizak islamskim radikalnim krugovima, da financira izgradnju džamije-katedrale, nadjenut mu je nadimak Ali, a sve to je propraćeno i fotomontažama. Na njima je s vehabijskom bradom i turbanom predstavljen kao šeik, muftija ili ratnik islamske države ili kako s fesom na glavi reklamira čuveno vino Bordeaux kao bezalkoholno piće. Unatoč svim prognozama, Juppé je uvjerljivo izgubio izbore, a neočekivano ih dobio François Fillon.

Politički analitičari i medijski komentatori su, istina, spominjali da je "kampanja Ali" nanijela Juppéu "ozbiljnu štetu", ali ne i da je njegova navodna islamofilija osnovni, ako ne i jedini razlog poraza, sve dok se u uglednom dnevniku Le Monde nije pojavio tekst pisca, sociologa i bivšeg ministra Azouza Begaga: "Alain je izgubio zbog Alija". Begag je minuciozno obrazložio kako su podmetanja, karikature, muslimansko ime i širenje islamofobije odigrale presudnu ulogu u opredjeljivanju birača."Ta realnost je bolna, ali moramo se suočiti s istinom", rekao je on. Tek poslije toga, u medijima su se počeli objavljivati tekstovi s naslovima kao što je "Fillon treba zahvaliti Aliju Juppéu".

Ima li vatre tamo gdje ima dima?

O navodnim vezama Alaina Juppéa s radikalnim islamskim krugovima, posebno njegovoj "namjeri" da u Bordeauxu izgradi najveću džamiju u Francuskoj, nisu direktno pisali službeni mediji, ali jesu prenosili što se o tome govori na socijalnim mrežama u kojima su anonimni blogeri "otkrivali" Juppéovu islamofiliju i obilno je ilustrirali fotokarikaturama. Tako predstavljen, Juppé je, preko Facebooka, Twittera i e-mail pošte dospijevao do birača desnice koji, makar i rezervirani, nisu ostajali ravnodušni vodeći se onom narodnom "Gdje ima dima, ima i vatre"…

Priča oko "džamije-katedrale" počela je još 2000. godine kad je Savez muslimana regije Gironde predložio da se u Bordeauxu izgradi "kulturni i kultni centar" koji će zadovoljiti ne samo vjerske potrebe, nego imati i biblioteku, galeriju i restoran. Kao gradonačelnik Juppé je podržao projekt i 2008. odobrio zemljište za gradnju. I tu je stvar stala, a on izložen napadima ekstremne desnice da džamiju gradi iz gradskog proračuna. Uzalud je objašnjavao da to zabranjuje zakon o razdvajanju crkve i države. Nije pomagalo ni što se džamija niti 17 godina od iniciranja projekta nije počela graditi. Hajka koja nije imala nikakvog stvarnog temelja, imala je i te kako stvarne posljedice: glavni je razlog Juppéovog poraza od kojeg se vjerovatno nikada neće politički sasvim oporaviti. A hoće li se ta džamija u Bordeauxu graditi, nitko ne zna niti to više koga zanima.

"Kandidat desnice ili minareta"

Konzervativac Fillon je neočekivano pobijedio i, pošto su mu porasla izborna krila, počeo je već predsjedničku kampanju. Ali ne lezi vraže: opet su se na socijalnim mrežama pojavili kumovi koji ga preimenovaše u Farida i predstaviše ga, kao i Juppéa, s velikom vehabijskom bradom i ostalim atributima radikalnog islama i ISIL-a.

U njegovom slučaju sve se svodilo na dvije fotografije snimljene u predgrađima Pariza: jedna je iz 2014. na kojoj je među muslimanima Stainsa i u nazočnosti djevojčice s maramom na glavi; druga ga prikazuje kako 2010., kao predsjednik vlade, prisustvuje otvaranju džamije u predgrađu Argenteuil. Kako su objavljene, na Twitteru su iskrsnuli otrovni aforistički komentari u stilu "Kandidat desnice ili minareta?" ili "Uskoro na teraviji i u vašoj džamiji".

Obrazovan u katoličkim školama i blizak kleru, Fillon najveću podršku ima u sredinama i regijama izrazitog "katoličkog kulturnog koda". "Farid" i vehabijska brada su, nema sumnje, i smišljeni zato da oslabe njegovu poziciju među katolicima, koji ističu da su kao "zajednica" ugroženi od drugih vjerskih skupina u Francuskoj, posebno od muslimanske. Dvije fotografije koje su plasirane kao dokaz Fillonove "islamske slabosti" taman su dobro došle da sruše uzdanja katolika u njega. Zato je njegov izborni stožer nedvosmisleno označio ekstremno desničarsku Nacionalnu frontu kao "autora" te kampanje.

To je po svoj prilici točno: čelni ljudi te populističke stranke, uključujući i njezinog predsjedničkog kandidata Marine Le Pen, nisu se osobito ni potrudili to demantirati. Štoviše, ona je rekla da takav tretman političkih protivnika nije ništa drugo doli sloboda izražavanja. Međutim, ima ona na umu da je takva "sloboda izražavanja" srušila Juppéa. Ako "Farid" doživi sudbinu "Alija", ona samo što nije zakucala na vrata Elizejske palače. Na tom putu korištenje islama kao strašila je rentabilno i ona ga koristi da pridobije birače.

Afera "Ali i Farid" mogla bi biti groteskna priča o podmetanjima i smicalicama u izbornim nadmetanjima da ne nameće i druga ozbiljna pitanja o kojima u francuskim medijima nitko ne govori niti piše.

Muslimansko ime - loša reputacija

Nitko otvoreno neće reći da muslimansko ime koje se prikači uz kandidate i da njihova izmišljena ili stvarna bliskost s Francuzima muslimanske kulture može značiti lošu reputaciju, ali u stvarnosti je tako. Arabizirati imena političkih ličnosti, ne samo što se smatra uvredom, nego je to, kad se lansira preko društvenih mreža, vrlo jako, efikasno i politički izuzetno opasno oružje koje se u slučaju Alaina Juppéa pokazalo i fatalnim.

U medijima se osuđuju i odbacuju te metode i naglašava se da su to niske spletke i ogovaranja koja potiču od "fašosfere", ali se nigdje ne kaže da ono što su učinili ili rekli Juppé ili Fillon u vezi s muslimanskom zajednicom u Francuskoj ne zaslužuje nikakvu kritiku, osudu ni napad, a ponajmanje politički fijasko koji je doživio prvi, a prijeti drugom.

Juppé je razložno objašnjavao da nema nikakvu osobitu bliskost s muslimanima svog grada, da s njihovim predstavnicima komunicira kao i sa svim drugim sugrađanima kad su posrijedi ljudska prava i zahtjevi za ravnopravnošću, da pomaže da se zadovolje njihove potrebe, i svjetovne i vjerske, i da će se za to zalagati i kao predsjednički kandidat - i izgubio je.

Fillonove izjave se iskrivljuju, izvlače iz konteksta i tumače kao podrška fundamentalizmu i savezništvo s radikalnim islamom. Čak i ovakva njegova izjava u vrijeme kad je bio premijer danas dobiva negativno značenje: "Normalno je i legitimno da se vjernici mole u dostojanstvenim okolnostima, u svijetlim džamijama umjesto u mračnim podrumima. Minareti, kojih je malo u Francuskoj, trebaju se na razuman i harmoničan način uklopiti u naše urbane i socijalne sredine." Bez obzira što se Fillon ranije legitimirao po pitanju islama i muslimana knjigom "Pobijediti islamski totalitarizam" i što koristi svaku priliku da istakne kršćansku i katoličku ukorijenjenost Francuske, teško da će u aferi "Farid" ostati neoštećen.

Prišiti muslimansko ime nekome znači blatiti ga, sramotiti, optužiti. Što je najgore, znači: "Taj je za muslimane!". O tome se ne govori. Ukazuje se kako "fašosfera" tehnički iskorištava društvene mreže, ali se ne analizira suština: zar je biti musliman ili biti nazvan muslimanom u toj mjeri degradirajuće da se zbog toga mogu izgubiti izbori? Suštinsko pitanje koje se ne postavlja u ovim raspravama je: u čemu i kakav je to problem biti musliman u Francuskoj? Isto pitanje važi i za Europu.