Junaštvo koje ima smisla

Film „Krugovi“ Srdana Golubovića, koji je nedavno nagrađen specijalnom nagradom žirija na Sundance filmskom festivalu u SAD-u, predstavljen je u okviru sekcije Forum na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Berlinu. Ova sekcija vrijedi kao najhrabrija na Berlinaleu  zbog otvorenosti prema novim trendovima u svjetskoj kinematografiji i inovativnim narativnim formama. Novi Golubovićev film zasniva se na priči o Srđanu Aleksiću, Srbinu iz Trebinja koji je stradao tijekom ratnih devedesetih godina braneći sugrađanina Bošnjaka. Film se bavi posljedicama jednog herojskog čina i prati sudbine ljudi koji su bili svjedoci ili sudionici tog događaja.

DW: Čestitam na sjajnom filmu, ali i na nagradi koju ste osvojili na Sundance festivalu.  Šta jedna takva jedna nagrada ili pojavljivanje filma na festivalima kao što su Sundance ili Berlinale konkretno znači za srpsku kinematografiju ili još konkretnije - za jednog nepoznatog redatelja iz Srbije?

Srdan Golubović:

„Za nas je samo pojavljivanje na velikim festivalima jako važno, a posebno je važno kada film dobije neku veliku nagradu. Mislim da je to za nas važnije nego za redatelje koji dolaze iz nekih većih zemalja. Nagrada kao što je nagrada Sundancea nama pomaže da nas primjete i da dobijemo pažnju i prostor koji film ne bi dobio bez toga. Mi smo mala kultura i mala kinematografija i nama ta vrsta pomoći puno znači.“

DW: Može li srpski film izaći iz klišea teških ratnih ili socijalnih tema?

Srdan Golubović:

„Publika uvijek ima neku vrstu slike i predstave o nama i u svemu tome ima i točnih stvari, a ima i predrasuda. Berlinale je specifičan po tome što je malo više od ostalih festivala politički obojen, i on ima jednu vrlo važnu političku komponentu. Ja čak mislim da je naša kinematografija vrlo raznolika i da mi snimamo prilično različite filmove. Ako pogledate posljednjih godinu dana: „Klip“, „Parada“, „Smrt čovjeka na Balkanu“, „Krugovi“, „Tilva Roš“, „Beli beli svet“, ti filmovi zaista ne sliče jedan drugome i ne djeluju kao da su iz jedne kuhinje.“

DW: Odgovor za kojim traga i Ranko (Aleksandar Berček), otac glavnog junaka glasi: imali li junaštvo smisla i da li se ono na koncu, isplati? Jesi li radeći na ovom filmu, uspio pronaći odgovor na to pitanje?

Srdan Golubović:

„To je pitanje kojim se cijeli film bavi. Ja sam zaista htio napraviti film koji ne daje odgovore, koji nije po svaku cijenu edukativan i koji želi nametnuti neko svoje mišljenje i stav redatelja. I sam naslov filma – 'Krugovi' ima jednu otvorenu formu, jer sam htio ljudima dati mogućnost da sami izaberu put koji njih zanima i koji ih emocionalno vuče u tom filmu. Sama činjenica da se toliko prašine diglo oko njegovog junaštva govori da je ta jedna strašna stvar izazvala neke pozitivne reakcije i da je ipak uspijela pokrenuti lavinu razmišljanja o svemu što se događalo. Samim tim, ta njegova smrt nije besmislena i koliko god je to teško reći jer je jedan ljudski život nenadoknadiv, s druge strane to je ono što je mene pokrenulo da radim ovaj film. Ako neko junaštvo i neka žrtva proizvedu posljedice koje će nas učiniti boljim ljudima i natjerati nas da činimo dobre stvari, onda to ima smisla.“

DW: Kakvi su nam junaci potrebni danas da bi se promjenila situacija u kojoj se naše društvo nalazi, a kome je promjena neophodna?

Srdan Golubović:

„Mi živimo u društvu u kome su moralne vrijednosti potpuno devastirane, živimo u jednom moralnom kaosu što je prirodno u zemlji u kojoj vlada siromaštvo. Siromaštvo sa sobom nosi gubitak empatije prema drugim ljudima, ali mislim da kao društvo i svi mi kao pojedinci moramo pokušati dati neke male pozitivne primjere. Ne trebaju nam superheroji, nama trebaju obični ljudi koji svakodnevno čine nešto dobro.“

Intervju je vodila Natalija Miletić