Jučer blogerica, danas poduzetnica
12. rujna 2018
Sabrina Spielberger je bila uspješna blogerica, i onda je kao 28-godišnjakinja u Berlinu utemeljila svoju firmu digidip. Bilo je to 2013. Danas je na čelu tvrtke koja je aktivna u više od 40 zemalja svijeta.
DW: Kako biste opisali Vaš proizvod?
Sabrina Spielberger: Mi servisiramo praktički dvije strane: na jednoj strani operatere web-stranica, dakle blogere, magazine i influencere, a na drugoj online-shopove. To je kao na tržnici: online-shopovi priželjkuju više pozornosti. I onda tijesno surađuju s nama, a mi njima predstavljamo web-stranice i blogere koji pišu o tim online-shopovima, ili bi mogli pisati o njima. A na drugoj strani blogerima dajemo šansu da tako zarade novac. Uz pomoć oko 100 pridruženih mreža, mi tako uspijevamo objediniti desetke tisuća online-shopova, pritom smo mi zaduženi za komunikaciju između jednih i drugih.
I sad želite internacionalizirati posao?
Mi već djelujemo na međunarodnom planu. Već u drugoj godini postojanje našeg poduzeća ja sam počela širiti posao u Francuskoj. Do sada sam se usudila kročiti samo u zemlje u kojima još nisu prisutni naši najveći konkurenti. 2016. sam onda smogla hrabrosti da napadnem i velike igrače – u Velikoj Britaniji. I to je dobro funkcioniralo. Sad je SAD naš veliki cilj. Mi smo aktivni u više od 40 zemalja.
Može li se američko tržište obrađivati elektronskim putem ili su ipak potrebni ljudi na licu mjesta?
Nedavno sam bila u New Yorku i stvarno je jedan potencijalni klijent pitao zašto nemamo ured u tom gradu? Ja sam mu odgovorila: „Želiš li da godišnje plaćam 200.000 dolara za ured u New Yorku ili želiš da ti radije gurnem taj novac?" Jako je skupo imati ured u New Yorku i Londonu. Srećom naš je business digitalan i puno toga ide preko e-maila, telefonskih poziva i Skypea.
Kako uopće pronalazite suradnike? Čini se da je to dosta komplicirano?
To je stvarno jako teško. Većinu sam ja sama privukla. Moj šef prodaje je k nama došao direktno s fakulteta, uopće nije imao pojma o poslu. I ja sam ga podučila. Na početku nas je bilo samo troje, on, ja i jedan programer. I ostao je do danas u firmi, i sad on podučava nove distributere, baš onako kako sam ja njega učila. Potraga za novim suradnicima nije jednostavna. Kad u Berlinu tražim primjerice dobre programere ili suradnike za prodaju, onda nemam šansi.
Gdje onda pronalazite programere?
Ponekad preko kontakata, ili drugih programera koje znamo. I morate dobro paziti da ne potjerate dobre. Programerima je jako važno da im radno mjesto nudi puno prostora za razvoj. Programeri u mom timu cijene to što imaju odriješene ruke, da mogu unijeti i vlastite ideje u naš proizvod, da nisu samo roboti koji stalno moraju programirati, već i da mogu dati svoj input.
Je li ikada neku ulogu igrala činjenica da ste žena? Ili je to bilo potpuno svejedno za razvoj Vašeg poduzeća?
Ja sam u branši u kojoj su muškarci u većini. I onda se čuje: „To je super što radiš. I to kao žena i tako." To bih istaknula, kao da je činjenica da sam žena neka vrsta smetnje. [smije se] Ja sam sve to jednostavno prihvatila klimanjem glave. Ali uvijek mi se sviđa kad muškarci, pa i stariji muškarci, kažu: „Stvarno mi se jako sviđa to što radite i dajte da napravimo nešto zajedno. Htio bih da i moja kći radi nešto kao Vi i onda ima uzor." Tu sam već imala podršku, pa i od žena. Nikada se nisam osjetila pretjerano diskriminirano. Jasno, na početku. Ali ne znam je li to bilo zbog toga što smo bili relativno mali, i da nas nitko nije shvaćao ozbiljno. Ali sve sam to relativno brzo nadoknadila uz pomoć moje jezičine!
Jesu li uzori važni ženama koje žele utemeljiti svoju firmu?
Da, u svakom slučaju. Pokušavam što je moguće češće otići na događaje na kojima se radi o ženama utemeljiteljicama tvrtki i tamo popričati sa ženama, kako bih im otklonila strahove, dala savjete kako preživjeti kad se ne zarađuje novac.
Mreže su dakle važne?
Mreža je super odlučujuća. Na početku sam to totalno zapostavila, jer sam mislila da to nije važno. Uvijek sam smatrala da je to čisto gubljenje vremena. Ali u međuvremenu se kajem zbog toga što to nisam i ranije činila.
Intervju je vodila Manuela Kasper-Claridge.