"Jesmo li generacija sebičnjaka?"

Njemački energetski koncerni ovih dana nisu baš popularni u ovoj zemlji nakon što su najavili značajno povišenje cijena. I kada je riječ o zaštiti okoliša - i kada je riječ o atomskoj energiji ali i klasičnim termoelektranama - poznato je kako bi najradije da im država uopće ne propisuje, što im je činiti. Možda je baš taj animozitet razlog da je baš energetski koncern EnBW već po drugi puta organizirao Njemačku konferenciju o zaštiti klime - i da nije štedio ni truda ni troška na tu konferenciju dovesti i trenutne zvijezde zaštite klime, poput bivšeg američkog podpredsjednika Al Gorea.

"Hoćemo li ući u povijest kao generacija koja je bila tako neodgovorna, tako kratkovidna i tako opčinjena kratkoročnom dobiti, da se uopće nije brinula za generacije koje dolaze? Ne želim to vjerovati. Vjerujem da svi mi imamo savijest i moralnu hrabrost."

Ispuštamo 70.000.000 tona štetnih plinova

Bivši podpredsjednik Sjedinjenih Država, dobitnik Oskara za svoj film "Neugodna istina" i povrh toga, svježi dobitnik Nobelove nagrade za mir je okupljene upozorio kako je stanje i više nego dramatično: "Ispuštamo 70 milijuna tona plinova koje štete klimi u atmosferu naše planete. Time se vrućina sunca zadržava u našoj atmosferi. Led na našoj planeti se topi sve brže, čak i na Sjevernom polu. Za manje od 27 godina bi čitav Sjeverni pol mogao biti bez leda."

Štoviše: prema dogovoru iz Kyota dogovoreno je osjetno smanjivanje emisije ugljičnog dioksida. Ali i dogovor se pretvorio u vrući zrak; jer i nakon potpisa emisija nije pala nego je u proteklih šest godina čak i narasla za tri postotaka. Povrh toga - sporazum ne samo nikada nisu ratificirale najveće zemlje zagađivači - poput Sjedinjenih Država ili Kine - nego on istječe bez da je dogovoreno, što nakon Kyota.

Opet i opet, sve do dogovora

Utoliko Al Gore predlaže drastičnu mjeru za političare: kada se već nisu uspjeli dogovoriti, onda neka se - skoro kao đaci-ponavljači - okupljaju svaka tri mjeseca sve dok ne pronađu kompromis. Taj prijedlog čula je i njemačka kancelarka Merkel. Iako je Gore pronašao lijepe riječi za angažman njemačke kancelarke u zaštiti klime, prva žena Njemačke je radije tek hvalila što Al Gore čini za klimu: "Poznato je kako smatram promjenu klime jedan od velikih svjetskih izazova. Moramo ljude uvjeriti kako taj izazov možemo zajednički riješiti. Utoliko su inicijative Al Gorea važne za ljude u mnogim zemljama."

Svi se drže još uvijek fosilnih goriva

Postupak uvjeravanja neće biti lagan jer se još uvjek mnogi - i u politici i u gospodarstvu - prije svega pouzdaju u fosilna goriva; dakle naftu, plin i ugljen pa ma koliko cijene divljale i ma koliko bili ovisni o zemljama-proizvođačima. Štoviše: umjesto da se sve sile okrenu poboljšanju izvora energije sunca, vjetra - ali i mora, sve sile su okrenute prema posljednjim nalazištima fosilnih goriva. Jedno od njih je i već spomenuti Sjeverni pol i nema sumnje kako bi eksploatacija tamošnjih podzemnih bogatstava bilo smrtno zvono za ledenu kapu planete. Tim više što prije nitko nije ozbiljno ni razmišljao o potrazi za naftom na Sjevernom polu. To se promijenilo i to je istakao i njemački ministar vanjskih poslova Frank Walter Steinmeier: "Ne samo Rusija, nego sve zemlje oko Pola imaju pretenzije na fosilna goriva koje leže ispod Sjevernog pola. Neke procjene govore kako tamo leži četvrtina od svih energetskih resursa naše planete."