1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Jedva da nekoga zanima "Blue Card"

Monika Lohmühler / A. Šubić23. studenoga 2012

Mlade stručnjake - makar im je olakšan dolazak - jedva da zanima doći raditi u Njemačku. Je li ovakva radna dozvola na najboljem putu da - propadne? Njemačke tvrtke se ipak nadaju da će stručnjaci početi dolaziti.

https://p.dw.com/p/16nzM
Symbolbild Blue Card Europa, Frau, die eine Kreditkarte mit dem Eurosymbol zeigt Konkurrenz zur Greencard der USA
Symbolbild Blue Card für EuropaFoto: picture-alliance/chromorange

Do ovog kolovoza, uvjeti za dodjeljivanje "Plave karte" - svojevrsnog europskog odgovora na američku "Zelenu kartu", bili su veoma oštri. Najvažniji se svodio na prihode radnog mjesta koje se nudi mladom stručnjaku izvan Europske unije: 66.000 eura godišnje (bruto), plaća koja se jedva igdje nudi apsolventima.

U kolovozu je granica spuštena na 44.800 eura - dakle nešto manje od 4.000 eura mjesečno, ali niti to nije osobito pomoglo: u prva dva mjeseca od novih propisa je u čitavoj Njemačkoj izdano ukupno 139 "Blue Carda", radnih i boravišnih dozvola koje, za početak, vrijede tri godine. Što je još gore: čak 112 stranaca od tih 139 su tada već bili i radili u Njemačkoj. To znači da su novi propisi privukli ravno 27 stručnjaka iz inozemstva - za čitavo područje Njemačke!

Doktorant sveučilišta u Chemnitzu
Neki njemački koncerni već očajnički traže stručnjakeFoto: picture-alliance/dpa

Ne žele niti - čuti!

Zato i njemački mediji sve glasnije izražavaju mišljenje kako je čitava ta inicijativa osuđena na propast. Ali usprkos poražavajućim rezultatima, njemački poslodavci ne žele niti čuti da bi taj pokušaj da privuku mlade strane stručnjake mogao biti neuspješan. Stefan Hardege iz njemačke komore za industriju i trgovinu upozorava kako u ovoj zemlji već godinama nedostaju stručnjaci. Tu nije samo riječ o strojarima ili stručnjacima u istraživačkim laboratorijima i odjelima za razvoj, nego i u sektoru njege: "Nije samo riječ o inženjerima i fakultetski obrazovanim osobama, nego i među stručnim zvanjima sa srednjom spremom je tvrtkama sve teže popuniti radna mjesta." Ali je ipak najteže s akademcima tehničkih struka: poslodavci procjenjuju kako će već do 2020. u Njemačkoj trebati oko 240 tisuća inženjera.

Zato se Hardege tješi: tih 27 novih stručnjaka ne mogu biti sve što Njemačka može očekivati i kako je možda prerano povlačiti zaključke. Priznaje i kako Njemačka sama mora učiniti mnogo više: "Tu se još više mora informirati o dolasku u ovu zemlju i reklamirati ovaj gospodarski prostor."

I Gunilla Fincke, poslovođa referendarijata njemačkih zaklada za integraciju i migracije, ne želi vjerovati kako od "Plavih karata" neće biti mnogo koristi. Njezino je mišljenje kako je Njemačka, nakon što je u šezdesetima i sedamdesetima primila mnoštvo "gastarbajtera", hermetički zatvorila svoje granice i time došla na glas kao zemlja u kojoj su stranci nepoželjni. Takvo mišljenje se neće promijeniti preko noći, smatra Fincke. Podsjeća i kako mnoge njemačke tvrtke koje trebaju stručnjake imaju i svoja predstavništva u inozemstvu. Uvelike bi pomoglo i kada bi te tvrtke u predstavništvima imenovale osobe koje bi bile zadužene savjetovati mlade stručnjake koji razmišljaju o odlasku u Njemačku.

Dr. Gunilla Fincke
Fincke: 'Njemačka je sama kriva što je došla na zao glas'Foto: David Ausserhofer

Stranci su dobrodošli

Kada je riječ o nesnošljivosti prema strancima, i Christoph Metzler iz Instituta njemačke privrede podsjeća kako je čak 1.250 njemačkih poduzeća potpisalo "Povelju raznolikosti" gdje se izrijekom obvezuju rado primiti u svoje tvrtke osobe najrazličitijeg podrijetla. Tu su i nadležna tijela, uključujući i njemačku vladu, koja i na internetu (na primjer stranica Make it in Germany) pomažu stranim stručnjacima u odluci da dođu u ovu zemlju.

No ipak, činjenica je da mnogim mladim stručnjacima nije lako krenuti na put u Njemačku. Jer ona nipošto nije jedina zemlja koja se svim silama trudi da privuče strane stručnjake i postavlja uvjete koji su još mnogo velikodušniji od njemačkih. Problem je i njemački jezik koji se malo gdje uopće uči izvan Europe, ali i ozbiljnih poteškoća kad netko želi doći u novu sredinu. Zapravo tek šačica njemačkih poduzeća doista ozbiljno pomaže takvom novom suradniku, jer tu nije samo problem plaća.

Radnik u Boschu
Ne samo akademaca, nego vlada nedostatak i određenih stručnjaka srednje stručne spremeFoto: picture-alliance/dpa

Pozvani stručnjak je najmanji problem

Neki od njih su oženjeni - ili udane, ponekad već imaju i djecu. To znači i pomoći u potrazi za prigodnim smještajem, ali i pomoći bračnom drugu da pronađe koliko-toliko primjereno radno mjesto a da nije presudno njihovo poznavanje njemačkog. Treba organizirati i vrtić ili školu za djecu - usluge kojima se lako navodi svakog mladog stručnjaka na dolazak i koje već standardno nude mnoge tvrtke u SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj...

Umjesto toga, čak i kod akademski obrazovanih stranaca u Njemačkoj nipošto nije lako pronaći radno mjesto, pogotovo ako diplome njihovih fakulteta nisu priznate u ovoj zemlji. Nisu rijetki slučajevi liječnika i čak primariusa koji su na primjer morali pobjeći iz Irana, a ovdje im se brani da rade čak i kao bolničari. Na sreću, novim propisima se olakšalo priznavanje njihovih kvalifikacija i otvorila mogućnost dokvalifikacija, tako da specijalisti medicine više neće morati voziti taksije. Ali će potrajati dok se to ne pročuje po svijetu i to ne postane praksa.

No lako je vjerovati i poslodavcima i političarima da neće odustati od "Plave karte" i kako će ovaj - ako ne neuspjeh, a ono "veoma umjereni" uspjeh, biti poticaj da se još više olakša okolnosti dolaska u Njemačku. Jer - izbora nema: nedostatak stručnjaka već sad stvara ozbiljne poteškoće gospodarstvu, a u budućnosti bi doslovce mogao značiti milijarde ili čak bilijune eura manje za ovu zemlju.