Je li Darwin bio rasist?

Stari bradati gospodin na svom engleskom seoskom imanju bio bi iznenađen da ga se suočilo s optužbom da je njegova teorija evolucije bila osnova za najgore zločine u 20. stoljeću. Jer, Charles Darwin nije bio rasist. „Mislim da bi on najprije bio jako iznenađen, a onda bi se tomu usprotivio. On je bio tipičan predstavnik viktorijanskog vremena, vrlo misaon, usredotočen na svoju obitelj i život na svom imanju. Bio je jako nepolitičan. Tako bi se odnosio i prema nacionalsocijalistima – da se oni pozivaju na njegovu teoriju, da bi ostvarili svoja politička gledišta, to bi mu bilo vrlo strano.“

kaže Matthias Glaubrecht, voditelj odjela u berlinskom muzeju za prirodne znanosti. On ne može shvatiti kako uporno se drži predodžba da su Darwinova znanstvena istraživanja pomogla nacionalsocijalističkim liječnicima i rasnim teoretičarima.

Darwin opisao pojave u prirodi

„To je potpuno krivo shvaćanje njegove teorije. On je predstavio svoju teoriju selekcije u prirodi, ali ne s nekim određenim ciljem, ne s ciljem čistoće neke određene rase, nego je samo opisao pojavu u prirodi kako bi pokazao evolucijsku promjenu u prirodi“, naglašava Glaubrecht. Teorija evolucije je znanstveno utemeljena spoznaja koja se zasniva na činjenicama i može provjeriti drugim teorijama. To je najbolje što se može poželjeti jednoj teoriji, kaže Glaubrecht i kritizira što ju se naziva po Darwinu: „Ne bismo ju trebali povezivati s njegovim imenom – ni o kvantnoj teoriji primjerice ne govorimo kao o 'plankizmu', a teoriju relativnosti ne nazivamo 'ajnštajnizmom'.“

Spencer primijenio teoriju na ljude

Neprihvatljiv je i pojam 'socijaldarvinizma'. Jer, 'borba za preživljavanje', 'pravo jačega' pojmovi su koje nije upotrebljavao on nego neki drugi. Teoriju evolucije nije Darwin prenio na ljudsko društvo, nego britanski sociolog Herbert Spencer. Od njega potječe pojam 'preživljavanje najjačega'. Matthias Glaubrecht zato smatra da bi trebalo govoriti o 'spencerizmu'. „Upravo pojavu 'socijaldarvinizma', ako uopće, trebali bismo nazivati 'spencerizmom'. Jer, ona ne potječe od Darwina.“

U brojnim kružocima krajem 19. stoljeća raspravljalo se o rasističkim i antisemitskim predodžbama. Kružio je mit o nadmoći „arijevaca“m posvuda u Europi bila je raširena mržnja prema svemu stranomu i izražen nacionalizam. Čitalo se djela Francuza Arthura de Gobineaua i britanskog publicista Houstona Stewarta Chamberlainea. U njima se govorilo o prednosti 'bijele rase' koja stvara višu kulturu, dok su druge navodno manje vrijedne rase određene da robuju. Miješanje rasa smatralo se dekadentnim i štetnim.

Poguban utjecaj Darwinovog nećaka

Iz 'socijaldarvinzma' nastala je takozvana 'eugenika', krajnje nehuman smjer razmišljanja. Njezin utemeljitelj bio je Francis Galton, nećak Charlesa Darwina. Njegove pristaše su htjele ciljanim uzgojem poboljšati ljudske nasljedne osobine. Razmnožavati su se trebali samo 'rasno vredniji' ljudi.

U Njemačkom carstvu je 1905. osnovano 'Društvo za rasnu higijenu', 1920. su jedan njemački pravnik i jedan psihijatar napisali djelo o 'Uništenju nevrijednog života'. Biološki utemeljena rasna teorija zaoštrena je zahtjevima za politikom odabira, uništenjem židova, borbom za samoodržanjem i novim životnim prostorom za 'rasu gospodara'.

Kad je Hitler sa svojim nacionalsocijalistima došao na vlast 1933. tlo za zločinačku politiku već je bilo pripremljeno. Ali, za to nije kriv Charles Darwin.