Japanski roboti sve više nalikuju ljudima

Ni najmanje ne čudi što se u Japanu izrađuju roboti s ljudskim likom – takozvani humanoidi - a japanski se stručnjaci trude da postignu što je moguće viši stupanj sličnosti između čovjeka i robota.

U Tokijskom muzeju znanosti posjetitelje pozdravlja robot ASIMO pozdravom „Konischi wa“. Ovaj reprezentativni primjerak tvrtke Honda visok je metar i dvadeset i izgleda poput malog astronauta. On može hodati, penjati se po stepenicama i zahvaljivati za aplauz pristojnom frazom „Arigato gozai mas“ – „Najljepše hvala.“

Asimo je takozvani humanoid - robot koji ima ,ljudski lik. Robote se u većini drugih zemalja smatraa automatiziranim industrijskim strojevima koji rutinski obavljaju poslove za koje su programirani. No japanski znanstvenici koji rade na istraživanju robota, žele više od toga – oni žele proizvesti robota koji bio bio vjerna kopija ljudi. U Europi i u Sjedinjenim Američkim Državama takva razmišljanja izazivaju jezu – no Japance ta ideja oduševljava. Profesor Atsua Takanishi korijene takvog pozitivnog odnosa prema robotima nalazi u animizmu – vjerovanju kako sva bića prirode imaju dušu, što je osnova japanskog šintoizma.

„Moja baka ima 102 godine. Kada ona pronađe kamenčić na kojem je otisnut lik pužića - što se u Japanu smatra osobito značajnim religijskim simbolom – onda ona taj kamenčić ponese kući i položi ga na njen šinotisitčki oltar, gjde svakodnevno moli. To znači da Japanci ne vide bitne razlike između organske i anorganske prirode. Anerganske stvari su od metala ili kamena, no mnogi Japanci ipak vjeruju da i one imaju dušu,“ pojašnjava profesor Takanishi.

Atsuo Takanishi je voditelj laboratorija za humaonidne robote na čuvenom Sveučilištu Waseda u Tokiju. Tu mladi znanstvenici nastoje što je moguće više izbrisati razlike između stroja i čovjeka. Problem uspravnog hoda na dvije noge već je odavno savladan, no veliki je problem kako postići prirodnost govora:

Roboti bi trebali govoriti poput ljudi, a ne preko pojačala, kao ASIMO. Stoga znanstvenici ugrađuju u nove tipove robota zračni pritisak i umjetne glasnice. Zrak se pomoću mjeha pumpa u metalnu glavu robota, i zatim putem cijelog niza elektronskih zglobova uz visoki pritisak istiskuje preko gumenih usnica. No za sada su riječi koje izgovara robot gotovo potpuno nerazumljive.

Znanstvenici također rade na tome kako robote učiniti što spretnijima. Za robota su radnje poput odlaganja čaše ili podizanja nekog plosnatog predmeta vrlo teški zadaci. Jedan od vodećih znanstvenika koji se bave tom problematikom je Dr. Hiroyasu Iwata, koji je razvio robota Wendy na znanstvenom fakultetu Sveučilišta u Tokiju. Wendy je trenutno jedan od najspretnijih robota na svijetu. On ima vrlo lagane zglobove , a zahvaljujući fleksibilnim plasitčnim vrškovima prstiju on je u stanju čak podignuti i kovanicu sa stola. O namjeni tih robota Dr. Iwata kaže: „Hjteli bismo da takvi roboti sredinom 21. stoljeća mogu raditi kao kelneri u restoranima ili u olakšati poslove u bolnici. Tamo će i nadalje glavne poslove obavljati ljudi, ali oni će trebati pomoć u obavljanju svojih poslova.“

Znanstvenici vjeruju kako će u buduće humanoidni roboti nalaziti sve širu primjenu u uslužnim djelatnostima, održavanju kućanstva i u njezi bolesnika i starijih osoba. No razvoj u tom pravcu odvija se vrlo polako. Kasd je riječ o ljudksim aktivnostima, onda dosadašnji najveći uspjeh robota Wendyja gotovo da nije ni vrijedan spomena, no za jjednog robota to je pravi poduhvat : Wendy je naime uspio ispeći jedno jaje u tavi.