"Izrael očito naselja ne namjerava vratiti..."

Otkako su Palestinci u studenom prošle godine u UN-u dobili status države promatrača UN-a, Izrael je skoro svakodnevno počeo objavljivati informacije o izgradnji novih naselja u istočnom Jeruzalemu i na Zapadnoj obali: 2.600 u Givat Hamatosu, 1.200 u Gilou i 1.500 u Ramat Shlomou. Prema navodima izraelske vlade, izgradnja ovih naselja bila je već odavno planirana. Osim toga, tijekom božićnih blagdana, izraelski ministar obrane Ehud Barak izjavio je kako je i dosadašnja Visoka škola u naselju Ariel promijenila svoj status i od to više nije samo Visoka škola već Sveučilište.

„Riječ je o još jednom koraku izraelske vlade da pokuša promijeniti granice utvrđene tzv. Zelenom linijom koje su postavljene još 1967. godine nakon šestodnevnog rata. Tako ova vlada pokušava uvjeriti Izraelce kako zapravo nema razlike u tome da li žive u središtu Izraela ili u nekom od okupiranih područja“, kaže Sarit Michaeli, glasnogovornica izraelske organizacije za zaštitu ljudskih prava Bteselem.

Izrael je u posljednjih nekoliko godina u izgradnju naselja inače uložio mnogo novca. S druge strane, troškovi života su u Izraelu porasli. „Činjenica je iako je čudno da u naseljima možete živjeti u većim i boljim kućama ali za puno manje novaca nego u Izraelu. Doseljenici na primjer dobivaju povoljnije kredite i poreske olakšice. Drugim riječima, svaka obitelj koja živi iza tzv Zelene linije, u svakom slučaju od toga ima financijsku prednost“, kaže Sarit Michaeli.

Bolji uvjeti

Pa ipak, nisu svi koji se presele na okupirana područja vjerski fanatici koji sanjaju o ispunjenju sna stvaranja izraelske države od Sredozemlja do rijeke Jordan. Premjerice, 29-godišnji Gilli Paran živi u Ramat Ganu pored Tel Aviva i svaki dan putuje na sveučilište u Samari gdje studira ekonomiju. On kaže da broj studenata niži, da je sveučilište bolje opremljeno te da je i ovdje uloženo mnogo novca. Najmanji broj studenata je iz naselja Ariel. Mnogi svakodnevno putuju Iz Izraela ili jeftino iznajmljuju sobe u studentskim domovima. Studiranje u Arielu je također dosta jeftinije. Gilli Paran za studij godišnje plaća oko 2.600 eura.

Niže cijene

Naselja koja se grade mladima nude dobar životni standard; njega mladi primjerice u Tel Avivu ne mogu doseći obzirom na visoku cijenu stanarina u ovom gradu. „U posljednjih 40 godina u Izraelu nije izgrađeno niti jedno jedino novo sveučilište iako se broj stanovnika uvelike povećao“, kaže Paran. Primjerice, samo u novoizgrađenim naseljima u međuvremenu živi gotovo pola milijuna osoba čije se potrebe trebaju ispuniti i uzeti u obzir. Izrael ciljano podstiče izgradnju naselja. „To nije nikakva tajna. Već od prvih dana postanka države, postojao je jak pokret za izgradnju novih naselja kao i za proširenje zemlje uopće. Naselja su već odavno proglašena nacionalnim prioritetnim područjima. Samo vlada Jitzchaka Rabina nije podržavala niti podsticala ovakvu politiku“, kaže Michaeli.

Student Gilli Paran izuzetno cijeni kvalitetu života u mjestima kao što je Ariel. „Mogu si zamisliti da bih i u budućnosti mogao tamo živjeti ukoliko ću si moći kupiti neki apartman. Ariel je grad u Izraelu i baš se ne čini tako kao da će jednog dana biti vraćen Palestincima. To bi svi trebali prihvatiti kao takvo“, kaže on. Niti Sarit Michaeli ne vjeruje da će izraelska vlada šta mijenjati kada je riječ o politici naseljavanja. „U Izraelu se uskoro održavaju izbori. Nova vlada sigurno neće mijenjati svoju politiku prema okupiranim područjima“, zaključuje ona.