Izložba "Made in Germany"
28. svibnja 2007
Oznaka «Made in Germany» znak je njemačke kvalitete. Roba s tom oznakom tražena je u svijetu. I u umjetnosti se znak «Made in Germany» razvio u pozitivno obilježje. Umjetnici iz Njemačke traženi su kako u muzejima, tako i kod kolekcionara.
Michael Sailstorfer pali motor svoga umjetničkog djela. Guma automobila formule 1 počinje se okretati. Sailstorfer ju je tako montirao da ona dodiruje zid i pri okretanju se na njemu troši. To stvara buku i neugodan miris zapaljene gume. Sailstorfer je svoje djelo nazvao «Vrijeme nije autocesta» i njime kritizira čežnju za brzinom. Gumu mu je poklonio Ferrari.
«Tako smo dobili originalnu gumu formule 1, što je inače prilično teško.»
Michael Sailstorfer je jedan od mladih umjetnika iz njemačkoga glavnog grada. S 28 godina je jedan od najmlađih sudionika izložbe «Made in Germany», ali je zastupljen s dva djela.
Skulpture berlinskog umjetnika Björna Dahlema karakteriziraju jednostavne drvene konstrukcije. Uz pomoć krovnih letava, stiropora i neonskih cijevi on znanstvene modele prenosi u sferu umjetnosti, a inspirira ga i filozofija. U Hannoveru predstavlja svoju novu skulpturu nazvanu Crna rupa N-Sfere. To je konstrukcija prstenova koji su jedan u drugom, koncentričnih prstenova, obješenih na stropu. Na pitanje što njemu znači živjeti i raditi u Njemačkoj odgovara:
«Ja se primarno definiram kao umjetnik, a ne kao njemački umjetnik. Ja sam umjetnik s njemačkom pozadinom po rođenju i odgoju i svemu što pripada socijalnom okruženju, ali kod mene je u središtu ono metafizičko, ja čvrsto vjerujem u transcendentalni pojam umjetnosti, koji se jako uzdiže od tendencija koje su posljednjih desetljeća poznate iz Engleske ili iz Amerike, gdje je pop središnja misao. Ja uopće ne vjerujem u pop-umjetnost.»
Dalje od površne umjetnosti
Za Dahlema je umjetnost «made in Germany» dublja, a ne tako površna kao američka umjetnost koja je sklonija popu i lijepom sjaju površnog. Naslov «Made in Germany» prošlih je tjedana već izazvao kontroverzne rasprave. Umjetnici, kustosi i kolekcionari izrazili su skepsu prema konceptu u kojemu je u eri globalizacije nacionalno podrijetlo u prvom planu. Za šest kustosa koji su nakon intenzivnih posjeta ateljeima od 150 umjetnika izabrali za izložbe u Hannoveru njih 53, nacionalno nije u središtu pozornosti. Oni prije svega žele dati sliku Njemačke kao mjesta proizvodnje umjetnosti.
Ako jedan umjetnik s pravom nosi etiketu 'made in Germany', onda je to Peter Piller. Taj hamburški umjetnik već oko deset godina radi s novinskim fotografijama iz bulevarskog tiska njemačke provincije. Iz novina kao što su 'Backnanger Kreiszeitung', 'Zollern Albkurier' ili 'Volksstimme' uzima fotografije. Skenira ih, uvećava, sortira po temama i vješa na muzejske zidove. U Hamburgu se mogu vidjeti prava majstorska djela njemačkih običaja i seoske tradicije. Stvarno čovjek može ostati zapanjen čudnovatim nezgodama koje se događaju po Njemačkoj. Seljacima pobjegne krava i pojavi se u nečijem vrtu u nekom naselju, netko upada u potok jer ne želi ići mostom, i slično.
Berlin umjetnička „Meka“
40 od 53 umjetnika koji se predstavljaju u Hannoveru živi u Berlinu. Glavni njemački grad je postao „Meka“ za umjetnike. Tobias Zielony je upravo završio studij na umjetničkoj akademiji u Leipzigu. Tek što mu je diploma bila u džepu, preselio je u Berlin.
«To je najuzbudljiviji grad u Njemačkoj. To je super grad za umjetnike jer se u njemu može stanovati jeftino, mogu se unajmiti ateljei i jer se puno toga događa.»
Zielony, rođen 1973. u Wuppertalu za svoje snimke traži scene iz predgrađa modernih velegradova kao što su Halle, Marseille i Los Angeles da bi sa svojim fotografskim aparatom dokumentirao kulturu mladih. Maloljetni dečki u uskim majicama i s kapama puše pred benzinskom postajom ili se izležavaju na plaži. Ni po čemu se ne može vidjeti gdje su te slike napravljene.
«Moji radovi tematiziraju mogućnost zamjene mjesta, ali naravno i globaliziranu kulturu mladih.»
Nema zvijezda
Tko očekuje da će u Hannoveru naći velike zvijezde njemačke umjetničke scene, bit će razočaran. Tamo nema lajpciške škole, nema Nea Raucha, Jonathanana Meesea. Tamo je generacija 30-, 40-godišnjaka koja se upravo afirmira, kako naglašava kustos Frank-Thorsten Moll.
«Naš motiv nije bio ponoviti ono što se svugdje može vidjeti, nego pokazati generaciju koja će možda idućih godina krenuti putem kojim su prošli veliki umjetnici poput Nea Raucha.»
Teško je izdvojiti jedan trend koji ih spaja. Ako uopće postoji neki zajednički nazivnik, onda je to razbijanje granica žanrova. Slikarske tehnike, video-umjetnost, skulpture i instalacije prelijevaju se jedni u druge. A rezultat toga je vrijedan pažnje. Ovoga ljeta se isplati skoknuti izvan glavne umjetničke trase koja vodi od sajma umjetnosti u Baselu, preko međunarodnih kiparskih projekata u Münsteru do Documente u Kasselu – i posjetiti izložbe «Made in Germany» u Hannoveru.