Izbor novog tajnika NATO saveza

Naravno da je u NATO-u uvijek ključno pitanje, što misli Washington - i kako se čulo ove subote, SAD je spreman pristati na taj prijedlog. I to iako se proteklih dana čulo kako je američki dopredsjednik Joe Biden postavio pitanje, treba li se doista stalno držati tradicije po kojojo tajnika imenuju Europljani, a zapovjednika NATO-a Amerikanci. I to zapravo ne stoga što bi i tajnik trebao biti Amerikanac, nego se spominjalo ime ministra obrane Kanade, Petera Mackaya. Iako je Kanada vjerni saveznik u NATO-u, nekako uvijek ispada da Kanađani u ovoj podjeli ostaju kratkih rukava.

Zašto ne jedan Poljak?

Ideja je bilo još: spominjalo se ime bugarskog ministra vanjskih poslova Solomona Pasija, a Varšava se trudi uvjeriti saveznike da za tajnika postave poljskog ministra vanjskih poslova Radoslava Sikorskog. Smatra kako bi imenovanje tajnika iz "novih" članica bilo nešto kao vrhunac integracije tih zemalja u Obrambeni savez, ali u NATO-u su veoma oprezni sa takvim idejama. Jer među mnogima vlada uvjerenje kako bi postavljanje Poljaka na čelo NATO-a bilo loše prihvaćeno u Moskvi sa kojom ionako ima problema u rješavanju otvorenih pitanja.

Kandidaturu danskog premijera Rasmussena podržavaju "veliki" u Europi: London, Pariz i Berlin koji su tradicionalo spremni na kompromis i podržati kandidata neke "male" zemlje, smatraju kako bi to bilo razumno rješenje. Rasmussen je doduše bio vjerni saveznik bivšeg američkog predsjednika Busha kojem je i u Iraku pomogao s vojnicima iz Danske. Ali očito da suradnja sa Bushom nije bila prepreka Obami da prihvati danskog premijera za tajnika NATO-a. Nakon jučerašnje vijesti da Washington pristaje na Rasmussena, danski premijer nije želio davati nikakve komentare. Formalno, odluka o novom tajniku bi trebala biti donesena na sastanku na vrhu NATO-a u Strassbourgu i Kehlu, 3. i 4. travnja, ali još nisu riješene sve dvojbe.

Ankara ne zaboravlja

Jer tajnika se izabire jednoglasno, a protiv Rasmussena je još uvijek Turska. Ankara je više puta žestoko napadala vladu u Kopenhagenu: zbog davanja dozvole za rad jednoj televizijskoj postaji za Kurde, a nije zaboravljena niti 2005. i izraza solidarnosti danske vlade nakon objavljivanja karikatura Muhameda u danskom listu.

Autor: Anđelko Šubić