Iz izbjegličkog logora na koncertnu pozornicu | Kultura | DW | 01.07.2010
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Iz izbjegličkog logora na koncertnu pozornicu

Već šest godina postoji grupa Les Refugies - 'Izbjeglice'. I samo ime ukazuje na sastav ove skupine. Afrički članovi grupe, naime, u Njemačkoj imaju status azilanata. Neki od njih zbog glazbe riskiraju i svoju slobodu.

Koncert

Oni su odlučili Njemačkoj opjevati situaciju azilanata u zemlji

Glazba im daje glas: u svojim pjesmama tematiziraju situaciju azilanata u Njemačkoj. Pjevaju na njemačkom i francuskom jeziku i to protiv progona, rasizma i o životu u izbjegličkim logorima. Upravo u tako jednom logoru u Donjoj Saskoj upoznali su se članovi "Les Refugies-a". Pjesmom "Zaustavite protjerivanje" grupa je nastupila i na ovogodišnjem međunarodnom ljetnom festivalu Sveučilišta Oldenburg. Makombe i Drigo zagrijavaju publiku. Između svojih pjesama pričaju s publikom, na njemačkom. Koriste svaki trenutak kako bi s publikom razgovarali o situaciji izbjeglica u Njemačkoj. Ipak, upravo je to i razlog zbog kojeg su prije šest godina osnovali ovu grupu.

Bojkot doveo do osnivanja grupe

Dijete azilant

Sudbinu azilanata dijele mnoge osobe u Njemačkoj

Naime, Bernard Ngassa, alias Makombe, u rujnu 2004. pobjegao je iz Kameruna. Kao protivniku tamošnjeg režima često su mu prijetili smrću. Atinkapahoum Rodrigue, alias Drigo, pobjegao je u rujnu 2005. iz Obale Bjelokosti. Makombe i Drigo upoznali su se u izbjegličkom logoru u Blankenburgu u Donjoj Saskoj. Tijekom štrajka u logoru u listopadu 2006. - kada su izbjeglice bojkotirale tamošnju kantinu - oni su osnovali grupu "Les Refugies". "Bila je to spontana odluka. Upitali smo se zašto uvijek sve pismeno rješavati. Kada odemo i u neke ustanove sve moramo pismeno rješavati, a ipak nas nitko ne sluša. Zašto sve raditi pismeno kada možemo i kroz glazbu?", prisjeća se Makombe.

Šest godina kasnije Makombe živi u sustanarskom stanu u Oldenburgu. Spava u svojoj sobi na madracu, računalo je stalno upaljeno, mikspult i profesionalni mikrofon također su priključeni. Ovdje rade na novim pjesmama. Makombeova djevojka je Njemica, s njom ima i dijete, no oni žive u Gießenu. Glazba im trenutno ne dozvoljava zajednički život. "Kada imamo koncert, djevojka mi kaže: idi, s tobom sam u srcu. Ona često kaže kako je svjesna da u Europi neću naći posao koji će me unaprijediti, unatoč tome što sam ovdje išao u školu. Ona je svjesna kako će mi mnogi reći da imaju Europljane te da s toga ne vide razlog da mene zaposle. Mislim da ona dijeli moje ideje", ističe Makombe.

Ne smije napustiti pokrajinu

Izbjeglica iz Afrike

Iz svojih su domovina pobjegli u nadi za boljom budućnoüäu, no ona je, čini se, nedostižna

U međuvremenu Makombe je dobio dozvolu stalnog boravka i slobodno može putovati. No njegov kolega Drigo i dalje živi u izbjegličkom logoru gdje već pet godina čeka dozvolu boravka. On u svojoj putovnici ima „Duldung“, dozvolu koja odgađa izgon do konačne odluke o azilu. To mu naravno ne dozvoljava da napušta Donju Sasku, tako da sa svakim svojim odlaskom na koncert izvan granica te pokrajine riskira moguće uhićenje. Njegova djevojka i kćerka žive samo nekoliko kilometara od njega, no zbog nedostatka novca rijetko ih viđa. A noćenje kod njih također mu nije dozvoljeno, jer se svake večeri mora javiti u izbjegličkom smještaju.

"Trenutno još uvijek živim u Blankenburgu, i dalje imam „Duldung“ (tolerira se boravak). No život sa svojom obitelji nikome se ne smije zabraniti. Čovjeku se ne smije zabraniti privatan život. No u Blankenburgu ne postoji privatna atmosfera", priča Drigo. Njegovu sudbinu dijeli oko 200.000 osoba u Njemačkoj - i njihov boravak se samo „tolerira“.

Autorice: Charlotte Echterhoff/ M. Ljubičić

Odg. urednik: Anto Janković

Preporuka uredništva