Iskrivljavanje povijesti u njemačkim udžbenicima

Većina ljudi u školskoj klupi stekne osjećaj za povijesna zbivanja - na nastavi povijesti. Njemački nastavnici i autori školskih udžbenika nemaju lagan posao, oni svojim učenicima na prikladan i lako razumljiv način moraju objasniti komplicirani razvoj zemlje koja je četiri desetljeća bila podijeljena. To ne uspijeva uvijek s lakoćom.

"Ne vjerujte uvijek vašim školskim knjigama", rekao je jednom zgodoma autor knjiga za djecu Erich Kästner. "Te knjige nisu nastale na Sinaju" (u Bibliji je to mjesto na kojem je Bog Mojsiju dao 10 zapovijedi) - znao je često reći poznati pisac.Ta mudrost je i danas aktualna, kako pokazuju udžbenici njemačko-njemačke povijesti. U njima očito nije moguća objektivna, uravnotežena (pr)ocjena zbivanja u Saveznoj Republici i DDR-u tijekom četiri desetljeća podjele Njemačke. Do te je spoznaje došla Heike Mätzing, profesorica Sveučilišta u Braunschweigu. Ona tvrdi da tekstovi u školskim knjigama počivaju na obrazovnim planovima, koji su "nacionalne autobiografije, knjige zrcale društveni konsenzus oko povijesnih zbivanja".

Što se zapravo dogodilo?

Društveni konsenzus oko pitanja "što se zapravo dogodilo?" je dinamičan, on se stalno mijenja. Mätzing se intenzivno pozabavila njemačko-njemačkom poviješću i udžbenicima u kojima se ta povijest objašnjava. Rezultat istraživanja: kako se mijenja mišljenje društvene većine, tako se mijenja i sadržaj školskih udžbenika. Mätzing objašanjava da je u 80-im godinama prošlog stoljeća (kada je Njemačka još bila podijeljena), slika DDR-a u Zapadnoj Njemačkoj bila obilježena tadašnjom "istočnom politikom" bivše vladajuće koalicije socijaldemokrata i liberala u Bonnu: "promjene kroz približavanje".

To je bila politika koju je propagirao nekadašnji njemački kancelar Willy Brandt. Zbog utjecaja politike i političara u školskim udžbenicima (i na zapadu i na istoku) nije bilo kritika na račun susjeda.

"Javnost je prihvatila da postoje dvije njemačke države, no na zapadu se DDR-a ipak nije doživljavao kao "inozemstvo". S druge strane u tadašnjim udžbenicima na zapadu nije bilo ni riječi o Stasi-ju, tajnoj službi DDR-a, o povredama ljudskih prava u komunističkoj zemlji. Kao da je bilo zabranjeno tematizirati takve stvari zbog političkog odnosa prema drugoj njemačkoj državi - na istoku. Drugi je razlog bio jednostavno nepoznavanje činjenica, na koncu konca malo se i znalo o tim stvarima."

Pobjeda kapitalizma nad socijalizmom

Sve se promijenilo početkom 90-ih godina. Berlinski zid je pao. DDR-a više nije bilo. Socijalizam je otišao u povijest. "To je bila, kako se tada shvaćalo, pobjeda nadmoćnijeg sustava - kapitalizam je pobijedio socijalizam", kaže Mätzing. "Pobjeda" je imala posljedice i u školskim knjigama. Počela je faza marginalizacije povijesti DDR-a. Tada su znanstvenici dokazali da je u njemačkim knjigama povijest komunističke Istočne Njemačke bila prikazivana na neuravnotežen način.

Rezultat takvog prikazivanja bilo je rašireno mišljenje kako je "Savezna Republika bila i ostala prosperitetno, nadmoćno društvo, a DDR je ionako bio osuđen na propast" - kako je to jednom napisao bivši predsjednik Pedagoških znanosti DDR-a, Gerhart Neuner. Mätzing dolazi do sličnog zaključka: "Povijest dviju njemačkih država se opisivala tako kao da je od trenutka podjele nakon Drugog svjetskog rata sve išlo u smjeru ponovnog ujedinjenja".

Školske knjige povijesti u Njemačkoj ponovno se mijenjaju početkom ovog desetljeća. Nakon desetogodišnjeg istraživanja podjele Njemačke na Istočnu i Zapadnu na tržištu se 2000. pojavio udžbenik za novu generaciju učenika. U prvom se planu našlo pitanje zajedničke njemačko-njemačke svijesti. "Knjige odjednom zrcale političku korektnost, povijest Savezne Republike i DDR-a u novim se knjigama obrađuje na manje-više istom broju stranica", kaže Mätzing.

"Podjela" i "spajanje" povijesti

Glavni izazov je: kako prikazati zajedničku povijest, koju je naprasno prekinulo građenje Berlinskog zida - povijest koja je kasnije (nakon pada Zida) ponovno postala zajednička. Mätzing:

"Mislim da bi se o njemačko-njemačkoj povijesti u školskim knjigama trebalo početi pisati ne od 1945., nego još od vremena Njemačkog carstva. Tamo bi se trebalo početi, i onda pokazati kako je do 1945. ta povijest bila zajednička, da se od 1945. "podijelila" i onda 1990. godine s ujedinjenjem Njemačke ponovno "spojila".

Autor: Benjamin Wüst / S. Matić

Odg. ur.: Snježana Kobešćak