Institut za jidiš u Vilnjusu

Tamo je naime prošlog ljeta Institut za jidiš pri Sveučilištu u tom gradu započeo višemjesečni program za sve one koji žele više saznati o jeziku i kulturi Židova istočne i srednje Europe.

Fania Brancovskaja-Jocheles traži jednu knjigu na policama knjižnice Vilnjuskog Instituta. Ova 84-godišnja bibliotekarka vadi knjigu o povijesti Židova u tom gradu, otvara stranicu na kojoj je fotografija skupine djece, među kojima je i ona, koja radosno slave židovski blagdan Purim: "To sam vam htjela pokazati - ovu sliku iz 1933. godine. Na žalost, samo nas je nekoliko preživjelo - gotovo svi su ubijeni. Za vrijeme rata bila sam u getu u Vilnjusu, od prvog do zadnjeg dana, a poslije sam otišla u partizane."

Kao članica partizanske organizacije otpora u getu, Fania je uspjela pobjeći iz geta. U rujnu 1943. nacisti su likvidirali geto, poubijali većinu Židova u obližnjoj šumi ili ih poslali u koncentracijske logore diljem istočne Europe. Nacisti su ubili cijelu njenu obitelj, ali ova živahna starica želi odžati sjećaje na svoje korijene, a dio toga je i njeno židovsko nasljeđe i jidiš. Ona je i jedna od osnivača knjižnice Instituta za jidiš i brižno čuva stare knjige. Neumorno govori o kulturnom bogatstvu jidiš kulture u prijeratnom Vilnjusu, kojeg se nazivalo "Jeruzalemom sjevera". U njemu je bilo sjedište kulture istočnoeuropskih Židova, no brojne kulturne insititucije uništene su za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Prvi jidiš centar u istočnoj Europi

Institut za jidiš u Vilnjusu je prvi jidiš centar na sveučilišnoj razini osnovan u poslijeratnoj istočnoj Europi. Direktor Sarunas Liekis napominje kako nakon rata nije bio akademske institucije koja se zanimala za jidiš kulturu i jezik:

"U načelu je to bilo prepušteno obiteljima. Situacija se bitno promijenila zbog uvođenja litvanskog jezika za kojeg su postojale obrazovne institucije. Jidiš je izgubio svoj predratni status, kada su postojale škole na tom jeziku, socijalne i kulturne institucije i novine. Nakon rata jidiš je nestao zbog emigracije u zapadni Izrael. Sada tim jezikom u Litvi govori možda svega nekoliko stotina ljudi ."

Jezik prožet toplinom i ljepotom

Jedna od njih je Maria Krupoves koja predaje jidiš i komparativni folklor na Institutu. Ona je rođena u Vilnjusu, a jezik je naučila na sveučilištu.

"Vrlo rado govorim jidiš - to je vrlo osobit jezik koji se koristio samo u krugu obitelji. Obrazovani Židovi učili su hebrejski kako bi mogli studirati židovske svete knjige, prije svega Toru. Jidiš se dugo vremena smatralo nekom vrstom žargona, kućnog jezika, jezika žena koji obiluje deminutivima. To je dakako i jezik zajednice koja je gotovo uništena za vrijeme rata, ali razlog je i taj što je jidiš prožet velikom toplinom i ljepotom."

No ona se ne zanima za taj jezik samo iz akademskih pobuda. Kao umjetnica i stručnjak za folklor, ona ona pjeva istočnoeuropske narodne pjesme, a dio njenog posla na Institutu je i sakupljanje tradicionalnih pjesama na jidišu.

"Zaista je prekrasno i uzbudljivo kada pronađete nešto novo, a mene osobito raduje što to mogu prenositi široj publici. Sakupljam te pjesme od ljudi koji tu žive - pjesme i životne priče ljudi koji su preživjeli Holocaust za vrijeme Drugog svjetskog rata i za vrijeme Sovjetskog saveza."

Institut za jidiš u Vilnjusu, osnovan 2001. godine, želi prenijeti te pjesme i životne priče novim generacijama studenata, nastavnika i znanstvenika, te oživjeti jidiš kulturu potičući akademsko zanimane za nju. To uključuje i intenzivno istraživanje, prije svega razgovore sa Židovima koji su stekli obrazovanje prije Drugog svjetskog rata, te bilježenje njihovih priča i dijalekata.

Ljetni programi Instituta sastoje se od intenzivnog tečaja jezika prije podne, te od pohađanja kazališta, šetnji i predavanja poslije podne i naveče. Polaznici su pripadnici svih dobnih skupina iz brojnih zemalja svijeta, a njihovi motivi za učenje jidiša su vrlo različiti: "Rekao bih da brojni polaznici dolaze zbog akademskih interesa,a drugi razlog je što su najčešće židovskog podrijetla, a dolaze iz cijelog svijeta. Većina naših profesora je također iz inozemstva. Mislim da mi nudimo najzanimljiviji program na tu temu u cijelom svijetu," kaže direktor Instituta.

U svijetu jidiš govori svega nekoliko milijuna ljudi. To nije službeni jezik niti jedne zemlje svijeta i nema nikakve izglede da postane jedan od međunarodnih jezika. No Vilnjuski institut za jidiš se nada da svojim radom pomaže pri očuvanju jidiša i bogatog kulturnog nasljeđa Židova istočne i srednje Europe.