Indija- lokomotiva razvoja ali i veliki zagadjivač klime

Scenario za Indiju izgleda prilično mračno. Ako temperatura na zemlji poraste za prosječno dva stupnja, glečeri na Himalaji će se rastopiti a u mnogim dijelovima potkontinenta to će dovesti d poplava, kasnije do suša i stvaranja novih pustinja. To bi značilo i više malarije uz istodobno izumiranje velikog broja životinjskih i biljnih vrsta. Poznati zaključak dakle glasi: onaj tko želi zaustaviti ili barem obuzdati klimatske promjene, mora radikalno reducirati emisije ugljičnog dioksida, što važi i za Indiju. Ali u toj zemlji, unatoč privrednog rasta od oko devet posto godišnje pola milijarde ljudi još uvijek nema struje. U novom izvještaju Ujedinjenih Naroda o razvoju, Indija se zbog toga našla na 128 mjestu, dakle u donjem dijelu liste od 177 zemlja- činjenica koju stručnjaci svjetske organizacije ne mogu previdjeti. Zato Maxine Olsen iz programa za razvoj upozorava da ,kako bi se osiguralo dugoročan razvoj koji istodobno neće biti agresivan, industrijske države moraju odmah početi s redukcijama svojih emisija ugljičnog dioksida, do godine 2050 za 80 %.

„No što se tiče država u razvoju, moramo priznati da je potreba za energijom vrlo visoka a povećana potrošnja energije je opet važna za razvoj i za borbu protiv siromaštva. Zato predlažemo da za zemlje u razvoju ograničavanje emisija ugljičnog dioksida bude uvedeno tek od godine 2020 pa bi do godine 2050 one svoje emisije morale reducirati za ukupno 20 %...“, kaže Olsen.

Indijska vlada međutim te prijedloge odlučno odbacuje jer ih drži duboko nepravednima. Montek Singh Ahuwalia, suradnik Komisije za planiranje iz Delhija i jedan od najvažnijih savjetnika premijera Singha radi na novom nacionalnom klimatskom planu kojeg bi Indija trebala prezentirati na međunarodnoj konferenciji na Baliju. Suština tog plana je već dugo poznata-Indija traži pravednu raspodjelu amisija štetnih plinova, računajući po glavi stanovnika.

To je jasna poruka na adresu razvijenih država- jer udio Indije u globalnim emisijama je u cjelini nizak ukoliko se mjeri i uspoređuje kao godišnja emisija po glavi stanovnika. S jednom tonom po osobi ta je brojka dvadeset puta manja od onoga što emitira stanovnik Sjedinjenih Država. No premijerov savjetnik ipak ne može ignorirati ni činjenicu da Indija, s obzirom na stanovništvo od više od milijarde ljudi, spada među najveće svjetske zagađivače, zbog čega indijska delegacija na Bali neće putovati sa sasvim negativnim držanjem. Ahuwalia čak obećava:

„ Možemo se obavezati da nikad nećemo nadmašiti emisije kakve po glavi stanovnika imaju današnje razvijene države. Ali ako zaista toliko brinete o svijetu, zašto ne iskoristite vaš novac i vaše znanje za redukciju vlastitih emisija. Našom spremnošću da se obavežemo kako nećemo emitirati više od vas, činimo ogroman ustupak, odbacujemo naš povijesni argument- da su industrijski najrazvijenije države krivac za klimatske promjene.“