Oprostite, zatvoreni smo!
8. kolovoza 2015
Čini se kao da je netko tom gradu isključio ton. Ili kao da je gramofonska ploča - tko se još toga sjeća? - postavljena na pola broja okretaja. Uobičajena gužva i jurnjava svakodnevnog prometa u Bruxellesu je gotovo preko noći nestala kako se kalendar okrenuo na kolovoz.
To je veliko olakšanje kojeg su jedva dočekali svi koji su ostali u gradu, kao i za vozače autobusa koji mogu voziti kroz mnogo manji kaos nego što je to uobičajeno.
“Mnogo je mirnije”, kaže vozač Abdel, koji je čak pronašao vremena za kratak razgovor na kružnom tok Schuman kod kojeg je čitav niz europskih institucija. „To je kao u Parizu,“ dodaje, objašnjavajući kako je tamo vozio autobuse prije nego što je došao u Bruxelles. „Puno je lakše voziti kada su svi otišli na ljetovanje.“
Prednosti i nedostaci
Mnogo je bolje i onima koji se voze u autobusu. Čak i u vremenu najvećih gužvi radnim danom oko pola devet ujutro je lako naći sjedalo i uživati u mirnom putu do četvrti sjedišta europskih institucija.
No ima i nedostataka. Javni prijevoz ima i "praznički" vozni red što znači čekanje dugih 20 minuta dok ne dođe sljedeći autobus. Oni autobusi koji i voze često vrludaju do tada nepoznatim ulicama jer su mnoge prometnice zatvorene zbog popravka.
Samoposluge rade kao i uvijek, ali pekarnice, restorani i trgovine svih vrsta specijaliteta su zatvorene. Ne tek na tjedan, ne na dva tjedna - nego u trajanju od četiri do šest tjedana ostave tek tablu koja mušterijama govori da kupuju negdje drugdje (nesrećom, ne savjetuju vam gdje da sad kupite kruh ili objedujete). Ostane samo nekolicina okorjelih trgovaca koji izdrže i to razdoblje.
Jedan od njih je i Alain Vanden Bemde koji prodaje cvijeće u stambenoj četvrti Uccle “Drugi cvjećari zatvaraju trgovinu u različito vrijeme u ovo doba godine, ali moja je uvijek otvorena. Manje je ljudi, ali oni koji su ostali imaju više vremena i mogli bi odlučiti da potpuno preurede svoj vrt.“
No Alain odlučno niječe da on u kolovozu, kad nema konkurencije, zarađuje nekakve velike novce. Jer i njemu su glavne mušterije otišle na odmor: „Često pripremam cvjetne aranžmane za europske institucije i različita veleposlanstva i stalna predstavništva. A oni zapravo niti ne rade tijekom ljeta.“
Nikoga tijekom ljeta? Mais non!
Mina Andreeva nas trudi razuvjeriti kako su i europske institucije zatvorene poput cvjećarnica ili pekarnica. „Europska komisija nikada ne prestaje s radom,“ kaže Andreeva, zamjenica glavnog glasnogovornika.
“Svaki tjedan, tamo je povjerenik koji je, da se tako kaže, čuvar Komisije, a i predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker je sad ovdje u sjedištu, u zgradi Berlaymont,“ kaže Andreeva za Deutsche Welle. Objašnjava kako njene kolege i ona imaju što za raditi zbog krize s izbjeglicama i pregovora oko trećeg programa spašavanja Grčke.
Realnost koju vidimo ovog ponedjeljka proturječi Andreevoj. Zbog obnavljanja press centra se na uobičajenu podnevnu konferenciju pojavila samo nekolicina novinara.
„Ovo je simpatično,“ kaže francuski reporter vrativši se s odmora i ulazeći u gotovo praznu prostoriju. „Hoćemo li radije otići na izlet?“
Andreeva je za manje od minute dovršila svoj izvještaj i u samo nekoliko minuta odgovorila na pitanja. „Da, Komisija je svjesna pogoršanja situacije s migrantima u Calaisu i pozdravlja suradnju između Velike Britanije i Francuske. Da, Komisija je primila na znanje ponovno otvaranje burze u Ateni i ne, nema komentara na kretanja na tržištu.“
„Volim raditi tijekom ljeta jer nestane svake žurbe,“ kaže jedan od novinara koji izvještava iz Bruxellesa već desetak godina, ali radije bi ostao anoniman. S druge strane, upozorava kako vam se izvještavanje iz Bruxellesa u kolovozu lako može obiti o glavu.
“Samo zato što je grad tih, nije jamstvo da mi ne moramo raditi", upozorava. “Znali smo imati puno posla tijekom ljeta,” dodaje i počinje nabrajati: ”Rat između Rusije i Gruzije izbio je u ljeto 2008. Imali smo i dužničku krizu koja je buknula u to vrijeme i ponavljala se tijekom posljednjih godina. Prošlo ljeto je EU odlučivala o sankcijama Rusiji, zbog čega smo imali pune ruke posla,” kaže.
Izgubljeni brodovi i lav Cecil
No, čini se kako je ovo ljeto mirnije za EU i Bruxelles otkako više nema tolikog ludila i izvanrednih sastanaka oko dužničke krize u Grčkoj.
Iako se glasnogovornice Komisije Mine Andreeve ne može čuti nekakva velika politička priča, kaže nam kako novinari u Bruxellesu uvijek nađu neko pitanje: “Jedno ljeto smo imali brod na Arktiku koji je nestao pa svi su pitali Komisiju gdje se on nalazi.“
Čini se da je jedan reporter smišljao upravo tako nešto kad se priključio malenoj skupini nas novinara dok smo brbljali nakon konferencije za novinare. "Je li tko već nešto pitao o lavu Cecilu?" htio je znati.
Kako pretvoriti priču o ubojstvu Cecila, najpoznatijeg lava u Zimbabveu u novinarsku priču koja je vezana sa Europskom unijom? To će biti nešto o čemu ću razmišljati sljedeći put dok budem čekala autobus. Za sada mi se čini da je najbolje da zatvorim i ovaj svoj dućan.