1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ima brašna, ima Vučića, ima svega…

Radmilo Marković
28. ožujka 2022

Otkako je najavio medijski post, predsjednik Aleksandar Vučić svakodnevno gostuje na televizijama. Glavna poruka kampanje je da je Srbija oaza stabilnosti, dok je u svijetu pakao. Mediji tako ostaju glavna poluga vlasti.

https://p.dw.com/p/497wR
Foto: N. Rujevic/DW

Nedjelja, 27. ožujka, bila je lagani dan za informativnu redakciju B92, televizije s nacionalnom pokrivenošću. U 9 ujutro je predsjednik Vučić gostovao na sestrinskoj televiziji, TV Prvoj (koja je također u vlasništvu Srđana Milovanovića, čovjeka bliskog vladajućem SNS-u) i od tog jutra u 9 do predvečer u 17.55 apsolutno ništa drugo se u Srbiji nije dogodilo što bi zaslužilo barem informaciju u kratkim vijestima TV B92: svih pet minuta vijesti potrošeno je na detalje iz gostovanja predsjednika.

Dva sata ranije, u znatno dužim, udarnim vijestima u 16 sati, osim “obaveznog” izbornog bloka, kojeg su sve postaje dužne prikazati (a koji se sastoje od gomile snimljenog materijala koje stranke i kandidati dostavljaju televizijama), ponovno je samo Vučić bio tema za B92. Osim detaljnog izvještaja što je tog jutra rekao na TV Prva, kao vijest se pojavila i informacija da je predsjednik na Twitteru čestitao osvajanje još jedne zlatne medalje u streljaštvu (ne, nije greška: zbilja je vijest bila da je Vučić čestitao na medalji, a ne da su strijelci osvojili medalju), te svakodnevni korona-presjek, nakon čega je uslijedila vremenska prognoza.

Televizija Pink je istog dana u Nacionalnim dnevnicima od 13 i 14.55 također kao vodeće vijesti postavila predsjednikovo gostovanje tog jutra. Glavne vijesti glasile su: ”Predsjednik Vučić rekao da ga brine izjava Bidena da će rat dugo trajati, mladi dobivaju još po 100 eura, cijene niže nego u Europi” i "U Europi skaču cijene osnovnih proizvoda, u Velikoj Britaniji sve više Britanaca srednje klase spas traži u dobrotvornim bankama hrane, hrvatski građani šokirani cijenama u pekarama”. Prva vijest u udarnom dnevniku Pinka od 18.30 glasila je da “svi ruski mediji posvećuju veliku pažnju i svi svjetski mediji prenose izjavu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je rekao da je ponosan što naša zemlja provodi svoju politiku bez međunarodnog miješanja”.

Aleksandar Vučić
Aleksandar VučićFoto: Jelena Djukic Pejic/DW

Ova dva nasumično odabrana primjera vjerni su odraz medija u Srbiji - ne samo u izbornoj kampanji koja će trajati do četvrtka, 31. ožujka, nakon čega počinje izborna šutnja - već i za stanje godinama unatrag osim toga što je predsjednik uradio, koga je vidio, s kim je razgovarao, što je rekao i koju je tvornicu otvorio tog dana, teško da postoji neka druga tema koja zaslužuje vrijeme u informativnim emisijama.

Ostali dijelovi informativnog programa - uglavnom jutarnji - najčešće služe za kriminalizaciju i vrijeđanje oporbe, za što su zaduženi svakakvi “analitičari” koji kruže od jednog do drugog studija, kao i zastupnici Skupštine Srbije.

Primjetno je da su u posljednjih par tjedana i oporbenjaci “pripušteni” da dođu i gostuju na (donedavno) zatvorenim televizijama. Ono čega, međutim, u informativnim programima ni javnih servisa (a kamoli provladinih propagandnih glasila u vidu privatnih televizija s nacionalnom pokrivenošću) i dalje nema “ni za lijek” jesu informacije koje su od interesa javnosti, a za koje je procijenjeno da bi mogle nanijeti štetu rejtingu vlasti. Na primer, probajte naći bilo kakvu vijest na web-stranici RTS-a o tome što je policajac u mirovini Goran Stamenković, jedini osuđeni za slom države u Savamali 2016. godine rekao u nedavnim intervjuima za BIRN i KRIK (spojler: nećete naći ništa).

Oaza stabilnosti

Eventualno, stvari se pretumbaju kada se dogodi nešto poput rata u Ukrajini, ali se i to brzo iskoristi za potrebe neprestane propagande vlasti - tako je bilo i s nesuđenim Vučićevim predizbornim sloganom “Dela govore”. Čim je Rusija napala Ukrajinu, narativ se promijenio, a time i noseći slogan kampanje, pa se nadalje najviše forsirao novi slogan: “Mir. Stabilnost. Vučić”.

U hodu su se prestrojili i tabloidi, udarna Vučićeva snaga, koji od tada na svojim naslovnicama neprestano sami sa sobom igraju “dupli pas”, stalno potencirajući snažni kontrast - u svijetu je kaos, Srbija je stabilna.

Evo samo nekih primjera:

- “Zahvaljujući šefu države, Srbija izbjegla nestašice: Vučić vizionar - Ne obazirući se na kritike neprijatelja države, predsjednik na vrijeme osigurao temeljne namirnice i energente, pa smo tako spremni dočekali svjetsku ekonomsku krizu - Njemačkoj prijeti nestašica ulja, ogromni redovi za benzin u EU” (Objektiv, 6.3.)

- "Prijeti ekonomski smak svijeta - Rublja uništena, euro nikad slabiji - Predsjednik Vučić umiruje građane: U Srbiji nemamo razloga za paniku” (Informer, 8.3.)

- "Svijetu prijeti velika glad - Srbija ima dovoljno hrane” (Informer, 10.3.)

- “Benzin u Europi već 3 eura! U Grčkoj struja poskupjela 500% - U EU dramatično digli cijene kruha, mlijeka, ulja, mesa, krenule nestašice - U Srbiji tržište stabilno, nema nestašica i većih poskupljenja” (Informer, 11.3.)

- “U Njemačkoj litar biljnog ulja 20 eura na crno” (Alo, 16.3.)

- "Vekna u Italiji 8 eura, Nijemci pustoše regale u trgovinama - Panična kupovina u EU se nastavlja: U marketima nemaju ni brašna, u Srbiji sasvim druga priča” (Blic, 22.3.)

- “Kolaps njemačke privrede” (Objektiv, 23.3.)

- "Kriza u susjedstvu: U Hrvatskoj kruh dva eura!” (Alo, 26.3.)

““To je glavni motiv kampanje - da će doći ekonomski smak svijeta, a da ćemo mi ostati kao oaza, otok koji neće biti ni taknut”, kaže za DW Vladimir Milutinović, filozof i autor knjige o tehnikama Vučićeve propagande (“Sipanje istine - Propagandne tehnike nakon 2012”).

“Tehnike propagande su iste kao i ranije, ali je frekvencija tih tehnika ogromna. Glavna propagandna tehnika je zastrašivanje - tabloidi pojačavaju stvar do maksimuma: prijeti rat, u Njemačkoj se tuku ljudi za hranu, glad je u drugim zemljama, ekonomski smak svijeta… A naša stvarnost, koja je bukvalno ista kao i jučer (ako ne računamo neka poskupljenja, koja nisu drastična u smislu da ljudi gladuju), dakle, jedno obično vreme, običan dan i običan mjesec u Srbiji postaju zapravo dragulj stabilnosti u moru nestabilnosti”, kaže Milutinović.

Vučićev „medijski post“

Učestalost pojavljivanja Aleksandra Vučića dostigla je nove, do sada nezamislive visine - tolike da je i sam snimio izborni spot u kojem izlazi iz frižidera. 16. ožujka, Vučić je na pitanje TV N1 - zašto posjećuje već otvorenu tvornicu i je li to funkcionerska kampanja - odgovorio da se od 20. ožujka neće pojavljivati "ni u čemu što je funkcionerska kampanja”, da je jedini kandidat koji će 10 dana prije izbora odustati od kampanje i da će biti “potpuno posvećen poslu bez kamera”.

No, izgleda da je s ovim planom nešto pošlo po zlu, jer se u razdoblju od 22. do 27.3. imao čak 6 obraćanja i intervjua na televizijama s nacionalnom pokrivenošću: 22. uvečer se obratio iz  Predsjedništva s predstavnicima kosovskih Srba; 23. ujutru je gostovao na TV Pink; 23. uvečer je bio na RTV 1, 24.3. je govorio na obilježavanju 23. godišnjice od početka NATO bombardiranja; 25. ožujka uvečer je bio na RTS-u, pa potom imao intervju na Euronewsu (kojeg je, ničim izazvana, prenosila i TV B92), da bi šestodnevnu turneju “šest televizija” okončao spomenutim gostovanjem na TV Prva.

“Najobičnijim uvidom u programe vidi se da Vučića ima mnogo više nego što bi trebalo, čak i u posljednjih par dana, kada, po novoj izmjeni Zakona o elektronskim medijima, mediji ne bi trebali pratiti funkcionersku kampanju – odnosno otvaranje novih tvornica, polaganje kamena temeljaca…”, kaže za DW Rade Veljanovski, profesor Fakulteta političkih znanosti u mirovini i predsjedavajući Privremenog nadzornog tijela za praćenje medija tijekom izborne kampanje - tijela koje je utemeljeno samo za ove izbore.

“Međutim, kad se pogleda razdoblje od 15. veljače, dakle, od trenutka raspisivanja izbora, ali i prije toga, nema sumnje da smo imali jednu permanentnu funkcionersku kampanju predsjednika Vučića, što itekako smanjuje mogućnost građana da dobiju pravu informaciju. To nije nikakva tajna, ali toga je sada, u ovim izborima, više nego ikada. Bilo je funkcionerske kampanje i 2012., kada je Boris Tadić bio predsjednik, ali ukupan odnos u minutaži pojavljivanja predstavnika tadašnje vlasti i tadašnje oporbe, bio je izbalansiran i ujednačen - vrlo mali postotak je bio na strani tadašnje vlasti. Ovo sada je sasvim drugačija priča i ne vidim nikakve mogućnosti da se do izbora promijeni”, kaže Veljanovski.

Zastupnik vladajuće stranke (SNS) Vladimir Đukanović, pak, tvrdi da Vučić sada nije više u medijima nego što je bio Tadić kao predsjednik države 2012. godine, s tim što on naglašava razlike u tadašnjim i današnjim medijima.

Rio Tinto u Srbiji - gotova priča?

“Tada su većina medija bili javni servisi ili općinski servisi - svi su oni bili dužni podjednako zvati kandidate. Sada je većina medija privatizirana i ne moraju nikoga zvati. Je li je to pravedno ili nije, to je druga stvar - svatko ima pravo navijati za koga hoće, a jasno je da Vučić diže gledanost, on je najatraktivniji gost. Sada imamo ogromnu ponudu kablovskih kanala i besmisleno je danas pričati o medijskoj blokadi, kada postoji YouTube i društvene mreže, gde oporba dominira”, kaže Đukanović za DW.

Naravno, Đukanović ne spominje da od tog „navijanja” za vlast mediji imaju velike materijalne koristi, kao i da na taj način krše zakon o javnom informiranju. Čak je i REM (Regulatorno tijelo za elektronske medije) otkrio da je TV Pink od početka kampanje šest sati utrošio na kritiku oporbe i negativne izjave o Zdravku Ponošu, Draganu Đilasu i Vladeti Jankoviću, dok je vodeća tema i na TV B92 i na TV Hepi bila - “kritički prema opoziciji”: ove dvije televizije, uz kritike pojedinih opozicionara, utrošile su na ove teme skoro 19 sati svog programa.

Više oporbe posljednjih dana

I Milutinović i Veljanovski, ipak, primjećuju da se posljednjih dana sve političke opcije mogu vidjeti na svim televizijama, što je napredak u odnosu na sve izbore u posljednjih osam godina.

“Treba reći i da je s posljednjim gostovanjima oporbe na Pinku i na RTS-u ova kampanja zapravo tek počela nalikovati pravoj izbornoj kampanji.  Dakle, ako zanemarimo da smo 10 godina živjeli u nenormalnoj državi, koja je ‘pik’ imala u posljednje 2-3 godine, i da promatramo samo posljednjih pet dana, mogli bismo reći da živimo u zemlji u kojoj koliko-toliko postoji kampanja kao u bilo kojoj normalnoj državi”, kaže Milutinović.

Doduše - samo do prve informativne emisije. Tada ova iluzija nestaje.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu