I oblik sjećanja je politika

Prijepodne, 11. studenog 1918. godine, američki vojnik Henry Nicholas Gunther krenuo je u napad na njemačke položaje u Loreni i pritom je ubijen, točno u 10:59 – minutu prije nego što je na snagu stupilo primirje. Gunther važi za posljednjeg palog borca u Prvom svjetskom ratu. On jedan je od oko deset milijuna stradalih vojnika. Ali i među civilima je bilo milijunskih žrtava.

Sto godina kasnije, zemlje koje su sudjelovale u ratu sjećaju se stradalih u „Velikom ratu", kako ga zovu u Francuskoj i Veliki Britaniji. Kako se taj rat obilježava, otkriva mnogo o tome kako se on ocjenjuje. Za Francusku i Veliku Britaniju, Prvi svjetski rat je oduvijek imao veći značaj nego za Njemačku, za koju su, sasvim jasno, u prvom planu moralna katastrofa Drugog svjetskog rata i Holokaust. Na 100. godišnjicu Prvog svjetskog rata, francuski predsjednik Emmanuel Macron je pokrenuo inicijativu i Francusku učinio središtem međunarodnog obilježavanja te godišnjice.

Uvijek iznova Compiègne

U subotu 10. studenog, na jednoj kratkoj ceremoniji se sastaje sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Compiègneu, sjeverno od Pariza. U tom mjestu se dogodilo mnogo toga. U jednom željezničkom vagonu, 11. studenog 1918. godine u njemu je potpisano primirje između zapadnih sila i Njemačkog carstva. Dvadeset i dvije godine kasnije, nakon što je njemačka vojska umarširala u Francusku, Adolf Hitler je primorao francuske vojskovođe na kapitulaciju – morali su je potpisati u tom istom vagonu.

Međutim, današnja francuska vlada se želi podsjetiti na još nešto: „Mi ćemo krenuti stopama Helmuta Kohla i Francoisa Mitteranda iz 1984. godine u Verdunu", priopćeno je iz Elizejske palače. Bila je to velika gesta pomiranja kada su tadašnji kancelar i predsjednik na vojnom groblju jedan drugom pružili ruku.

Vrhunac svečanosti ove godine će biti u Parizu. Macron je na ceremoniju kod Slavoluka pobjede pozvao preko osamdeset šefova država i vlada koje su direktno ili indirektno sudjelovale u ratu. Po svemu sudeći, prisutni će biti i američki i ruski predsjednici. Donald Trump i Vladimir Putin su u sporu oko ugovora o razoružanju INF. Trump je zaprijetio da će istupiti iz ugovora. Dvojica predsjednika, nada se Macron, svečanost u Parizu bi mogli iskoristiti za razgovor kako bi se možda spasio taj ugovor o zabrani proizvodnje i korištenja nuklearnih raketa kratkog i srednjeg dometa. No Trump je već pri dolasku nediplomatski kritizirao domaćina zbog njegovih ideja o europskoj vojsci.

Macronu može koristiti sjaj pobjede

Francuski povjesničar Etienne Francois vjeruje da je velika svečanost za Macrona pitanje prestiža. Macronova popularnost je znatno oslabila, njegovi planovi o reformi EU-a nailaze na otpor. Tako bi „na par sati ponovo bio centar svijeta", kaže Francois. Ali predsjednik će svečanošću pokušati dati svoj doprinos. „kako bi izašli iz slijepe ulice u kojoj smo se našli mi u Europi i svijetu."

Na otvaranju trodnevnog „Foruma za mir", u okviru velike svečanosti u Parizu, trebali bi govoriti Angela Merkel i glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guiteres. Pored političara, na forumu će biti i predstavnici nevladinih organizacija i drugi intelektualci koji će se založiti za multilateralizam – suprotno od onog što rade Trump i Putin.

Time su Nijemci na svečanosti snažno zastupljeni. Predsjednik Frank-Walter Steinmeier je još 4. studenog bio na „koncertu njemačko-francuskog prijateljstva" u Strassbourgu, u Alzaceu, koji je od 1871. do 1918. godine bio njemački, a onda ponovo postao francuski.

Nijemci na svečanostima kod drugih

Britanci ne žele biti dio svečanosti kojom dominira Francuska, nego insistiraju na svojoj ceremoniji. Francuz Etienne Francoise smatra da je to „potpuno normalno", ali i dodaje da su Britanci oduvijek, bez obzira na predstojeći „Brexit", „bili uvjereni da su posebni".

I u Londonu se pruža ruka Nijemcima. Steinmeier je prvi njemački državnik koji je će prisustvovati polaganju vijenca na spomeniku borcima iz Prvog svjetskog rata u Londonu. Bit će to "povijesni čin pomirenja”, navodi se u priopćenju premijerke Therese May, "gdje ćemo se prisjetiti svih stradalih i izraziti našu zahvalnost za mir.” S time se ne slažu svi u Britaniji. List "The Sun" je pisao da bi Steinmeierovo prisustvo moglo dovesti do otpora veterana. No dosada nema konkretnih otpora ovog dijela britanskog društva.

Steinmeier u Londonu i Strassbourgu, Merkel u Parizu i Compiègneu – Nijemci prije svega žele pokazati, smatra njemački povjesničar Jörn Leonhard, "kako žele da sve prođe europski”. Nastoje izbjeći svaki dojam da postoji neko specifično njemačko obilježavanje, "zbog straha da bi to moglo da otvoriti Pandorinu kutiju”, pa tako i pitanje je Versajski mirovni ugovor nakon Prvog svjetskog rata preopteretio Vajmarsku Republiku i time doprinio njenoj propasti. Koliko god to politički razumljivo bilo, smatra Leonhard, Njemačka je "ekstremno defanzivna” kada je riječ o njemačkim iskustvima s kraja rata.

Poljska ceremonija privlači ekstremne desničare

Na bivšem bojnom polju Ypern u Belgiji, europski biskupi su već održali misu za žrtve rata. Esenski biskup, Franz-Josef Overbeck – koji je istodobno i vojni biskup – upozorio je na opasnost podcjenjivanja ratnih sukoba i sklanjanja u „lažnu sigurnost". „Nacionalizam i populizam su se ponovo rasplamsali, oduševljenje za europski projekt nestaje", ocjenjuje Overbeck i upozorava da je mir „ponovo" ugrožen.

Sve to što biskupe zabrinjava jasno se oslikalo na jednoj drugoj svečanosti. Za Poljsku je kraj Prvog svjetskog rata prije svega ponovo rađanje poljske države. Ali proslava 100. godišnjice neovisnosti privlači i ekstremne desničare. Sigurnosne službe procjenjuju da bi na „Maršu za neovisnost" u Varšavi mogli sudjelovati i pripadnici međunarodne nacističke organizacije "Blood and Honour". Na tradicionalnom maršu, prošle godine je sudjelovalo oko 60.000 desničara.

Svečanosti u Francuskoj i drugdje se razlikuju prije svega po odnosu prema Nijemcima, smatra Etienne Francois: „Većina svečanosti u Francuskoj je u znaku njemačko-francuskog pomirenja." S druge strane, u Poljskoj i drugim zemljama „žele prije svega slaviti sami ".

Paralele: tada i sada?

S obzirom na današnji desničarski populizam i nacionalizam, pojedini političari vide paralele s početkom 20. stoljeća. Francois situaciju uspoređuje s Europom dvadesetih godina "kada su postojale namjere da se mirna Europa drugačije uredi, ali isto tako je postojao i snažan otpor”.

Taj otpor je međutim počeo tek početkom svjetske ekonomske krize 1929. godine. On strahuje od neke nove ekonomske krize "u narednih deset godina” i postavlja pitanje: "Kako će europske zemlje u tom slučaju reagirati? Hoće li biti dovoljno povezane da bi se kriza prevladala?”

Od svečanosti 11. studenog, Etienne Francois prije svega očekuje da će pojačati „svijest da mi Europljani i pored svih razlika imamo sličnosti i da se isplati na tome graditi budućnost.”