Huntington - pamet pod stare dane?

„Sukob civilizacija“ – to je bila teza kojom je Samuel P. Huntington prije 15 godina navodno imao ključ objašnjenja stanja u svijetu. Na početku iza naslova u engleskom izvorniku nalazio se upitnik „The Clash of Civilizations?“, radilo se o članku koji je ovaj američki politolog objavio u ljeto 1993. godine u časopisu Foreign Affairs. Time je preko noći postao poznat širokoj svjetskoj javnosti. Činilo se da je ovaj profesor s harvardskog sveučilišta zaista pronašao ključ objašnjenja svjetskog poretka. Huntington tvrdi da će u 21. stoljeću „sukob civilizacija“ ukloniti stare sukobe između država. Dok njegov kolega Francis Fukuyama zastupa tezu „kraja povijesti“ i pobjedu tržišnog gospodarstva i liberalizma bez krvi, dotle Huntington događanja u svijetu vidi u sukobima, borbi i ratovima. Sedam ili osam civilizacija sukobljavat će se ubuduće u globalnoj areni – zapadna, konfucijanska, japanska, islamska, hinduistička, slavensko-ortodoksna, latinskoamerička i možda jedna afrička. Rizik za sukobe je najveći tamo gdje se isprepliću razlike u moći i kulturi, tvrdio je Huntington. Njegov argument: spomenute civilizacije radikalno su odvojene jedna od druge jezikom, poviješću i religijom, duboko se ne podnose i osim toga su neprijatelji Amerike prema geslu „the rest against the West“.

Knjiga „Sukob civilizacija“ prevedena na 39 jezika

Odjek na Huntigtonove teze bio je veliki, ali podijeljen. Mnogi su ga slavili kao vizionara, kao američkog Oswalda Spenglera. Drugi pak u Huntingtonu vide ideološkog pokretača koji sa svojom neutemeljenom kulturnom teorijom u kamen klesa američki zahtjev da (za)vlada svijetom. Huntington se nije dao zbuniti pa je od nekoliko teza sve završilo na knjizi od 600 stranica, koja je prevedena na 39 stranih jezika. U njemačkom prijevodu knjiga je izašla pod naslovom „Sukob kultura“, a na hrvatskom pod naslovom „Sukob civilizacija“ ali bez upitnika.

Djelo nije ostalo bez efekta. Nakon svakog islamističkog napada, posebice nakon terorističkih napada u New Yorku, javnost je uvijek iznova postavljala pitanje: je li Huntington bio u pravu i počinje li sada doista „sukob civilizacija“. Neobično je bilo da sam autor nakon napada na New York nije htio više govoriti o svojim prvotnim sumnjama. U terorističkim napadima na World Trade Center Huntington ne prepoznaje sukob civilizacija već „napad priprostih barbara na civilizirano društvo cijeloga svijeta“. Huntington je upozoravao na opasnost rata u Iraku, jer on, kako je tvrdio, zaziva duhove kojih se Zapad neće tako brzo riješiti. „Takav napad dovodi do rata sasvim druge vrste. On će pobuditi velike dijelove stanovništva i vlada muslimanskog svijeta, koji sada podržavaju međunarodnu koaliciju protiv terorizma“, izjavio je prije dvije godine Huntington.

Oprez pod stare dane

Zašto odjednom suzdržanost i strah autora od "čarobne" formule? Moguće je da je Huntington pod stare dane postao pametniji od onih koji su se na njega pozivali. Čini se da je shvatio da je religija često puta samo maska kojom se prikrivaju brutalni sukobi o priznanju i raspodjeli dobara. Možda je Huntington uvidio da je fundamentalizam sasvim moderan fenomen koji je nastao kolonizacijom. Zato islamistički ubojice ne dolaze iz Srednjeg vijeka ili sa strane u potpunosti neshvaćene kulture, već dolaze iz sredine modernog globalnog društva – činjenica koja kod svih nas izaziva jezu.

Analitičari danas smatraju da govoriti o „sukobu civilizacija“ predstavlja određenu klopku. Oni smatraju da ukoliko se političko djelovanje orijentira prema Huntingtonovom „sukobu civilizacija“, zapravo zaziva upravo stanje protiv kojeg se bori. Time formula „sukoba civilizacija“ postaje proročanstvo koje samo sebe ispunjava. U posljednje dvije godine života sam Huntington je upozoravao da se ne smije voditi rat protiv terorizma na minskom polju kulture, primjerice u borbi dobra protiv zla, svjetla protiv tame. Teoretičari smatraju da je Huntington u pravu, jer ne smije se boriti protiv islama već samo protiv zločina koji se čini u njegovo ime. Sve ostalo samo će još više raspirivati mržnju, potvrditi slike neprijatelja i učvrstiti bahatost, nastaviti sa spiralom nasilja na svim stranama. Kulturalizacijom sukob dobiva najgori mogući zaokret, pa i za samog Huntingtona koji kaže: „Cilj Osame bin Ladena je od rata jedne terorističke organizacije protiv civiliziranog društva dovesti do sukoba kultura između islama i zapada. Ako bi u tome uspio, to bi bila prava katastrofa“, izjavio je Huntington.

Huntington je rođen 1927. u New Yorku. Akademsku karijeru počeo je nakon Drugog svjetskog rata. Napisao je 17 knjiga i 90 znanstvenih radova. U 58 godina rada na Harvardu, a povukao se 2007. godine, težište su bili američki sustav vladanja i vojnopolitičke strategije.

Omiljeni autor prvog hrvatskog predsjednika

Prema navodima njegove supruge, Huntington je od uvijek bio demokrat, a njegov dugogodišnji kolega profesor ekonomije Henry Rosovsky je naglasio kako je „Huntington u posljednjih 50 godina bio jedan od najutjecajnijih politologa u svijetu o čijim su tezama raspravljali ljudi širom svijeta“. U Hrvatskoj je navodno Huntington bio omiljen autor prvog hrvatskog predsjednika. Tuđman je hvalio knjigu, smatrajući njezine teze ideološkom podlogom vlastite politike, uključujući i kontroverze koje se tiču odnosa Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom. Liberalni intelektualci u Hrvatskoj su, pak, žestoko kritizirali knjigu.

Huntington je 2004. godine ponovno izazvao prijepor knjigom pod naslovom "Who Are We?" u prijevodu, "Tko smo mi?", u kojoj tvrdi kako bi neograničen priljev latinoameričkih migranata u SAD mogao izazvati opasnost za nacionalno jedinstvo Sjedinjenih Američkih Država.