Hrvatski pop za inozemnu publiku

Godišnja izvješća o prometu u svjetskoj glazbenoj mašineriji najčešće izazivaju paniku, a onda su nekako uvijek svi drugi krivi, što su razni projekti ostvarili lošije rezultate.

Istina je ipak malo drugačija. Ni u glazbenoj industriji nema sigurne investicije, rizici su takođe dio poslovanja i u ovoj djelatnosti. Drugim riječima, samo „najbolji igrači“ opstaju. Ove godine ih je na čuvenom Sajmu MIDEM u Cannesu znatno manje no ranijih godina, ali i to ima svojih prednosti. Branko Komljenović, iz uticajne zagrebačke izdavačke kuće „Menart“ kaže:

„Primećuje se da ima manje ljudi, ali čini mi se da je to čak s jedne strane pozitivno, jer ranije je ovdje bilo ljudi koji su dolazili, gotovo iz nekog očaja, s jakom željom da nešto pokušaju napraviti. Više nema ljudi koji su Vam možda u okviru nekih sastanaka oduzimali vrijeme. Sada su ti sastanci jezgrovitiji, kraći. Zapravo oni koji su došli su igrači koji su preživjeli na neki način, opstali.“

Izlazak na inozemna tržišta

Komljenović napominje da je on osobno zadovoljan. Na MIDEM-u je već godinama, tu se sreo s partnerima sa kojima surađujemo već duže vrijeme a pronašao je i neke nove.

„Mi smo inače iz dva razloga ovdje. Jedan je zbog partnera sa kojima radimo licenciranje, publishing. Drugi, zato što smo orijentirani prema vani, kao država koja eksportira glazbu. Ovdje inače nikada niste mogli čuti reč „buy“. Svi su Vam samo nešto prodavali. Nakon dugo vremena, ove godine se moglo čuti, šta imate za nas...“, zadovoljno objašnjava Komljenović.

Ipak se postavlja pitanje, što je to što Hrvatska stranom glazbenom tržištu može ponuditi. Ako već „izvozi glazbu“ u koje se to adute izdavači u Hrvatskoj uzdaju. Marina Ferić, novinar Hrvatskog radija tvrdi da je glazbena scena u Hrvatskoj, uprkos činjenici da je u svijetu uočljiv trend u kojem „svi zvuče i liče jedni na druge“, još uvijek prilično raznovrsna.

Hrvatski etno-pop

„Moje iskustvo sa hrvatskom glazbenom scenom je takvo da se može primjetiti velika ranovrsnost, nije ono što je mainstream u svijetu, premda većina mladih to najviše sluša, zato što se u većini klubova takva glazba pušta. Ali kada se gleda ono što je hrvatski brend, tu stvarno ima svih mogućih žanrova. U posljednje vrijeme je u trendu sve ono što se može svrstati u etno-pop pokret. Hrvatski folkor je prilično raznolik, ovisno po regijama i ima puno bendova koji koriste određenu tradiciju i mogu reći da ta scena ima najviše odjeka vani.“

To se prije svega odnosi na Tamaru Obrovac iz Istre, koja u svojoj glazbi koristi elemente istarske ljestvice. Osim toga postoje i razne vrste zabavnih stilova od šansona do evergrinske zabavne glazbe, kao što su Oliver Dragojević, Josipa Lisac, preko nekih novih imena, Toni Cetinski, Gibonni, sve do urbane scene grupa kao što su Let3, Hladno pivo…

„Mislim da bi se trebali držati našeg podneblja i naših korijena. Šteta je što se malo više na nivou Hrvatske ne radi na promociji baš takve glazbe”, kaže Ferić.

Manje piraterije

Do sada je za pad zarade u glazbenoj branši dežurni krivac uvek bila piraterija, prije svega ilegalno kopiranje nosača zvuka. Na tom planu se u posljednje vrijeme ipak nešto promijenilo u gotovo svim državama bivše Jugoslavije. I u Hrvatskoj su prilike bolje, ali posla još ima dosta, smatra Jana Haluza iz Hrvatskog društva skladatelja. Problem više nije kopiranje diskova, već „skidanje“ muzike sa interneta.

„U pogledu autorskih prava i tantijema koje dobivaju autori, mislim da je situacija danas znatno bolja nego prije deset godina. Ali to je dug proces. Dok Vi uspotavite sustav koji dobro funkcionira treba vremena. Mi smo u poslednjih deset godina napravili veliki skok, iz godine u godinu bilježimo porast, tako da što se tiče tantijema autori mogu biti zadovoljniji nego prije.

Što se tiče interneta, postoje dva tri servisa koja legalno funkcioniraju. Naš je stav, da ljudima treba najpre ponuditi kvalitetan servis, gdje oni mogu za relativno malo novca skidati glazbena dijela, pa onda kada imate neku legalnu alternativu, koja je dobra, onda bi paralelno sa tim trebala ići edukacijska kampanja, koja će jednom morati biti malo oštrija. Ali dok ljudi nemaju kvalitetnu alternativu, bilo bi pogubno ići u bilo kakve oštrije akcije.”

Važno je regionalno tržište

Nije tajna da je i nakon raspada bivše Jugoslavije, sigurno tržište za većinu zemalja sa tih prostora, upravo novonastalo regionalno tržište. Priče o uspehu negdje u Evropi ili svijetu su ipak, moglo bi se reći „nemoguća misija“. Branko Komljenović ne negira te činjenice, ali smatra da je neizbežno „osvajati“ i druga tržišta i navodi primjere koji potvrđuju da je i to moguće.

„Obrtaja velikog novca više nema. Naša tržišta su premala. Posebno bosansko tržišta koje je malo i bez nekih većih diskografskih kuća ili srpsko gdje je nažalost veleprodajna cijena CD-ova vrlo niska. Dakle o velikim protifitma se tu više ne može govoriti. Tako da smo osuđeni na dalje širenje. Naše tržište je već došlo do neke granice i više se profita ostvaruje u nekim drugim granama, kao primjerice na koncertima ili prodajom pravima, nego samo od prodaje.

Činjenica je da jedan dio svijeta i Europe želi našu glazbu. Mi smo preko nekih naših partnera album grupe Karma na engleskom jeziku uspjeli licencno objaviti u Kini, a to je složiti ćete se, potencijalno najveće tržište na svijetu. Mi jednostavno moramo ići naprijed, moramo ići vani, jer ovdje tih 22 miliona ljudi, nisu oni isti koji su 80-tih godina kupovali sve živo. Nekada se moglo prodati i milion primeraka nekog izdanja, kao što je to bio Danijel sa pjesmom „Džuli“ ili Bijelo dugme... Tih vremena više nema, s time se moramo pomiriti i otići dalje.“

Autor: Nebojša Jakovljević

Odg. ur.: Z. Arbutina