Hrvatski nakladnici i knjižari se brane

Veliki odaziv diskutanata ukazao je da je problem doista gorući, no istupi govornika naznačili su da je pojava novinskih izdanja samo kap koje je prelila čašu nesređenosti hrvatskoga tržišta knjigama.

Kada neki okrugli stol ima prefiks «5 do 12» odmah je jasno da je u pitanju dizanje uzbune. Napad panike ovaj put proživljavaju nakladnici i knjižari jer je, tvrde oni, u posljednjih nekoliko mjeseci zabilježen pad prodaje knjiga u knjižarama od gotovo 30 posto. Iako neki od nakladnika priznaju da postoji čitav niz problema koji proizlaze iz nedostatka Zakona o knjizi poput njihove međusobne razjedinjenosti te nesređenih odnosa s autorima, prevoditeljima i lektorima, ovaj put mobilizirao ih je i ujedinio zajednički, svojevrsni «vanjski» neprijatelj – novinski izdavači koji kao prodajnu mrežu za knjige koriste distributerski lanac novina što je nakladnike i knjižare dovelo u neravnopravan položaj knjige hrvatskih nakladnika u odnosu na neke druge nakladničke segmente koji su se u 2004. godini pojavili na našem tržištu, poručio je predsjednik Zajednice Zdenko Ljevak. Takva situacija omogućila je nelojalnu konkurenciju na tržištu, a izigravanjem zakona gomila se zarada u džepovima stranih vlasnika novinskih kuća te gubitci na saldu domaćih tvrtki, zavapili su neki od govornika.

Povezivanje prodaje novina i knjiga, te način obračunavanja poreza na takva izdanja, kao i neizdavanje računa za kupljenu robu, u potpunom su neskladu s postojećim zakonima i zato je potrebno organizirati se za pravnu bitku. Neki od nakladnika upozoravaju da je jednakost na tržištu ustavom zajamčeno pravo pa da pravdu stoga treba tražiti i na ustavnome sudu, a moglo se čuti da je u tijeku pravo preotimanje naslova. Nužna je, dakle, pravna akcija i zaštita domaćih subjekata, no isti ti subjekti bi boljom međusobnom koordinacijom mogli doskočiti barem dijelu problema, kaže Darko Bunjačić iz naklade Fran: "Trebamo početi razgovarati o tome kako stvoriti obrambene mehanizme od svih situacija koje se pojavljuju. Prošetao sam se Interliberom – pa pogledajte cijene koje su istaknute na Interliberu i usporedite ih s onima u knjižarama. Ako ih tu možemo prodavati po tim nižim cijenama, znači da to možemo i u knjižarama. Samo treba stvoriti povoljne uvjete koji odgovarali i knjižarima i nakladnicima."

Iako je, kako se moglo čuti, za agoniju najodgovornije kiosk izdavaštvo, svi su svjesni da eliminacijom tog problema zapravo neće biti riješeni i drugi nagomilani problemi. Stoga je Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske predstavila niz zaključaka koje će na skorašnjoj godišnjoj skupštini pokušati i usvojiti te ih uputiti Vladi. Član predsjedništva Zajednice Valter Lisica: "Prvi zaključak koji nam se nameće, a koji je zapravo višegodišnji problem hrvatskog nakladništva jest problem distribucije. Mislim da ćemo se oko toga svi složiti." Tome bi se moglo doskočiti formiranjem zajedničkog dioničkog društva koje bi bilo zaduženo za distribuciju izdanja. Predložene su i poticajne mjere hrvatskim tiskarima kako bi se favorizirala izdanja otisnuta na domaćem terenu, a želja je zajednice i uvođenje općih uvjeta poslovanja. "Taj prijedlog je samo naoko po uzoru na slovensko rješenje o formiranju jedinstvene cijene knjige, ali je zapravo riječ o jednoj našoj puno ranijoj inicijativi od one slovenske. No, i kod te inicijative, kao i kod raznih drugih, nismo imali dovoljno kritične mase da ih provedemo" kaže Lisica.

Traži se i donošenje kodeksa hrvatskog nakladništva koje bi uvelo red u odnose s autorima, prevoditeljima i lektorima, a kruna cijele priče trebalo bi biti konačno uvođenje Zakona o knjizi koji precizno definirao sva pitanja. Na kraju susreta knjižara i nakladnika progovorio je i pomoćnik ministra kulture Čedomir Višnjić koji je komentirao da mu se čini kako se ravnopravnost na tržištu, što se distributerske mreže kiosk izdavaštva tiče, ne može postići, no uvjeren je kako taj vid izdavaštva ima vremensko ograničenje te da će uskoro početi jenjavati. Po njegovu mišljenju najvažnije je riješiti one dugoročne probleme. Tome bi trebalo doprinijeti odluka ministra kulture Biškupića da okupi grupu sastavljenu od nakladnika, knjižara, bibliotekara i ekonomista, koja bi se pozabavila artikuliranjem mogućih rješenja koja bi se ugradila u Zakon o knjizi.

Ta informacija izazvala je burne reakcije jer se pokazalo da veliki dio okupljenih nakladnika i knjižara nije znao za ministrovu inicijativu, pa je postavljeno pitanje koji su konkretni zadaci te članovi tog povjerenstva. Višnjić nije mogao dati precizan odgovor, no naznačio je kako bi ta inicijativa trebala voditi k donošenju Zakona o knjizi i zastupanju interesa hrvatskih nakladnika i knjižara. Jasno je, dakle, da sudski progon i sankcioniranje kiosk izdavaštva neće riješiti probleme hrvatskih nakladnika i knjižara, no ukoliko ih zajednički interes prisili na otvorenije razgovore, te artikuliranu akciju prema nadležnim državnim institucijama, možda ih upravo taj svojevrsni revolucionarni zanos dovede do konačne regulacija tržišta, ali i međusobnih odnosa.