"Hrvatska manjina u Vojvodini dobila je na samopouzdanju"

Predstavnici većine institucija i organizacija hrvatske zajednice u Vojvodini pozdravili su ulazak Hrvatske u EU i iskazali uvjerenje da će to osnažiti međunarodni utjecaj Hrvatske, što može biti od značaja kada je u pitanju rješavanje problema s kojima se Hrvati suočavaju u ostvarivanju svojih prava u Srbiji. Nejasno je, međutim, hoće li Hrvati iz Vojvodine to shvatiti kao novu priliku za iseljavanje, ovaj put po principu "trbuhom za kruhom". Odnosno, hoće li naročito oni mlađi građani koji imaju i hrvatsku putovnicu u džepu ulazak Hrvatske u EU shvatiti kao zeleno svjetlo za odlazak iz Srbije.

"Kao prvo, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju povećat će se osjećaj sigurnosti Hrvata u Srbiji. Činjenica je da jedan broj Hrvata u Srbiji ima i hrvatsko državljanstvo. Naravno, mladi i obrazovani Hrvati vjerojatno će odlaziti", kaže za Deutsche Welle Tomislav Žigmanov, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.

Mato Groznica iz Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji, koji je i zamjenik pokrajinskog tajnika za nacionalne manjine, pak za DW kaže kako ne vjeruje da će biti značajnijeg odliva Hrvata iz Vojvodine. "Oni koji su imali tu ambiciju, oni su to već davno uradili. Ekonomska kriza nije samo u Srbiji, ona vlada i u Hrvatskoj, a ni u Europskoj uniji nije lako pronaći posao, osim možda nekih informatičkih i specijaliziranih zanimanja", smatra Groznica.

Oni koji su htjeli - već su otišli

Josip Stantić, novinar iz Subotice, kaže da veliki broj Hrvata u Vojvodini ima hrvatsku putovnicu, ali se slaže s Groznicom u ocjeni da su oni koji su željeli otići - već i otišli iz Vojvodine i Srbije. "Ne vjerujem da će se sada radikalno nešto promijeniti. U kontaktu s ljudima nisam primijetio da postoji neka veća želja da se odlazi", navodi Stantić. 

On se slaže sa Žigmanovim u ocjeni da je, ulaskom Hrvatske u EU, hrvatska manjina u Srbiji dobila na samopouzdanju, jer je i rejting Hrvatske u međunarodnoj zajednici porastao, a samim tim i mogućnost da zaštiti svoju manjinu u Srbiji. "Predstavnici hrvatske zajednice računaju s tim da će Hrvatska biti u novoj poziciji kao članica EU-a i da će slijediti korake koje su u zaštiti prava svojih manjina povlačili Rumunjska, Bugarska i Mađarska, odnosno da će se ozbiljnije prići rješavanju otvorenih pitanja koja tište hrvatsku manjinu, a kakvih nije malo u Srbiji. Dakle, ovdašnji Hrvati sigurno neće zloupotrebljavati novu poziciju Hrvatske i neće svako malo alarmirati matičnu državu, ali svakako očekuju da problemi budu učinkovitije rješavani", smatra Josip Stantić.

Ana iz Novog Sada porijeklom je iz Srijema i za DW kaže da i te kako razmišlja o odlasku iz Srbije, nevezano za činjenicu da ima hrvatsku putovnicu. "Ali, sama činjenica da imam hrvatsku putovnicu je ohrabrujuća i opuštajuća", navodi ona. Natalija iz Subotice, pored srbijanskog ima i mađarsko i hrvatsko državljanstvo, ali se zbog toga ne misli odseliti iz Vojvodine. "Nemam u planu odseliti zbog toga. Jedina mogućnost koju rado koristim s mađarskom i hrvatskom putovnicom je putovanje. A odselit ću se odavde jedino u slučaju nemira u Srbiji", kaže ona.

"Čim završim fakultet, odlazim"

S druge strane, Dušan iz Novog Sada, koji je na trećoj godini studija u Novom Sadu a rođeni je Vukovarac, za DW kaže da je odlazak iz Srbije njegov glavni plan za budućnost, odnosno kada završi fakultet. "I do sada sam, doduše, razmišljao o tome ali nemam kako. Nisam mogao naći nikakvu dobru priliku. Ali kad završim fakultet, jako ozbiljno ću razmišljati o tome, to su planovi", veli Dušan.

Dušanova želja, međutim, nije ništa neobično za mlade u Srbiji, imali oni ili ne imali hrvatsku putovnicu. U posljednje dvije godine primjetan je trend da nemali broj mladih u Vojvodini intenzivno uči mađarski jezik, ne bi li, iako nisu etnički Mađari, dobili mađarsko državljanstvo i time sebi otvorili perspektivu za lakše dobivanje posla u EU-u i za legalniji i duži boravak na Zapadu.

I različita istraživanja među mladima pokazuju slične rezultate, kada je o perspektivama riječ. Odnosno, njih više od polovice želi otići iz Srbije u inozemstvo. Doduše, jedan dio njih bi se nakon iskustva u dijaspori i rado vratio kući. Naravno, ukoliko bi se situacija u Srbiji konačno popravila, odnosno ne bi li se konačno počeli vrednovati rad i talenat a ne stranačka pripadnost. Jer, kako kažu: sve se zemlje na ovom svijetu mogu podijeliti na one iz kojih se želi otići i na one u koje se želi otići. Srbija je i dalje, nažalost, u prvoj skupini.