Hrvatska, Haaški sud i Europska Unija

Koje zaključke možemo povuči nakon ovotjednih izvještaja predsjednika i glavne tužiteljice Haaškog suda o suradnji zemalja regije, posebice Hrvatske s Tribunalom, ali i reakcijama koje su nakon toga uslijedile od europskih institucija i pojedinih zemalja članica?

Ocjena o nedovoljnoj suradnji Hrvatske s Haaškim sudom zbog slučaja Gotovine bila je za očekivati, ona je jasna i oštra, upravo kao i reakcije primjerice nizozemskog predsjedništva Europske Unije da je puna suradnja s Haaškim tribunalom uvjet za članstvo u Europskoj Uniji. Povjerenik za proširenje Olli Rehn jučer u Zagrebu izjavljuje kako je Europska komisija razočarana nega zbog izvješća o Hrvatskoj (ne)suradnji s Haaškim sudom.

Suradnja Hrvatske je uvjet za članstvo i preduvjet za početak pregovora o članstvu. I stoga svima mora biti jasno da Unija i sve članice do posljednje sekunde donošenja odluke o određivanju datuma o početku pregovora s Hrvatskom, neće ublažavati svoje zahtjeve. Naprotiv, oni će biti još jači, oštriji i odrješitiji. Na hrvatskoj je strani ne samo sve izjave uzeti vrlo ozbiljno već i učiniti sve kako bi se uvjerilo Bruxelles da se poduzimaju sve mjere koje bi pomogle u otkrivanju lokacije bjegunca i razotkrivanju onih struktura vlasti i policije koje indirektno ili izravno podupiru i štite Haaškog optuženika.

S druge pak strane do 17. prosinca još se mnogo toga može dogoditi – negativnog ali i pozitivnog po Hrvatsku, primjerice lociranje Gotovine, pa možda i njegovo uhićenje.

Ostaje međutim ozbiljno pitanje, je li Europska Unija i 25 zemalja članica zaista tako odlučna da zbog jednog Haaškog bjegunca i svojih načela na koncu uskrati Hrvatskoj datum početka pregovora. Europska Unija bi se mogla naći u situaciji da će morati izabrati između principa uvjetovanosti potpune suradnje s Haaškim sudom i davanje još jedne šanse Hrvatskoj da tijekom pregovora pokuša pronaći Gotovinu. U prvom slučaju Europska Unija možda stavlja na kocku cjelokupni postignuti napredak i čvrstu odlučnost cijelog jednog društva za provedbu reformi, harmonizacije zakona, a u konačnici i loš znak zemljama cijele regije koje sve javno podržavaju hrvatsko članstvu u Europskoj Uniji. U slučaju davanja uvjetnog početka pregovora, gdje bi se o Hrvatske primjerice svakih šest mjeseci mogao tražiti posebna evaluacija napora oko potrage Gotovine.

Postavlja se još jedno pitanje: Može li Europska Unija s novom Komisijom koja traži i treba na svojem početku uspjeha staviti na led zemlju koja je donedavno prošla ratna razaranja a istovremeno dobila najmanje financijske pomoći od svih bivših pristupajućih država i zemalja kandidata?

Jedno je sigurno, i u slučaju da Hrvatska dobije datum početka pregovora, slučaj bjegunca Gotovine ostat će i dalje najvažniji uvjet za prijam u članstvo Europske Unije.

I na kraju još jedna zanimljivost, do sada se u svim dokumentima, pa i izjavama brojnih europskih dužnosnika i šefova država ili vlada pojedenih zemalja članica već spominje vremensko razdoblje početka pregovora – i to početak iduće godine, rano proljeće ili mjeseci ožujak i travanj. Živi bili pa vidjeli!