Grass na stadionu Sankt Paolija

Sankt Paoli je po mnogočemu kultni klub. On dolazi iz živopisne hamburške četvrti u koju, hm, rado svraćaju pomorci i svi oni u potrazi za seksom, provodom i alkoholom. To je klub koji nema puno novca, u kojem vlada puno manje strogi sportski režim i u kojem mahom igraju stranci. Sankt Paoli je jednostavno cool. Toliko cool da je prije nekoliko dana njemački Nobelovac Guenther Grass ”odigrao” jednu književnu utakmicu na njegovom terenu. Grass je, naime, prema nogometnim pravilima, u dva poluvremena od po 45 minuta čitao iz svojih djela ”Moje stoljeće” i ”Zadnji plesovi”. Sam pisac nije baš navijač Sankt Paolija nego Freiburga, ali zato jest njegov sin, Bruno, koji ga je, priča Grass, nagovorio na cijelu akciju kako bi se prikupilo nešto novca za siromašni hamburški klub.

”Inicijativa je potekla od mog sina koji ne samo da je fan Sankt Paolija, već je i sam igrao nogomet pa je čak i mene jednom nagovorio da zaigram za jednu seosku momčad u Wefelsflethu. Naravno, bez ikakvog treninga, što je imalo za posljedicu da sam tri dana nakon toga imao posla s koljenom. Ali sigurno je da sam ja oduvijek bio slab prema gubitnicima, Bundesliga više nije fer, tamo vladaju veliki klubovi poput Bayerna ili Dortmunda, a moje srce kuca za male klubove poput Freiburga ili Sankt Paolija, i to imamo malo veze s time je li oni ispadaju u nižu ligu ili se penju u višu," priča Grass.

Za literarno-nogometnu večer u Hamburgu odlučio se na izbor od 16 priča iz svoje knjige ”Moje stoljeće”, od kojih je polovica imala veze sa sportom, a tri s nogometom, kao na primjer ona iz 1903. o finalu njemačkog kupa između Leipziga i DFC Praga u Hamburgu Altoni. Guenter Grass je čitao a mi prevodimo:

”Odmah na početku jedna nezgoda; uoči početka utakmice nedostaje lopta. Gosti iz Praga promptno su prosvjedovali, ali gledatelji su se više smijali nego ljutili. Shodno tome bilo je veliko i oduševljenje kada se kožna lopta našla na centru, a naš protivnik s vjetrom i suncem u leđa izveo početni udarac. Brzo su se našli pred našim vratima, slijeva ubacili centaršut u šesnaesterac i Reith, naš dugi vratar, jedva je uspio spasiti Leipzig od ranog gola. Sad smo i mi uzvraćali, ali pasovi s desna bili su preoštri. Pražanima je, međutim, uspjelo iskoristiti gužvu u šesnaestercu i zabiti gol, i tek smo nakon niza žestokih napada

a prije kraja poluvremena mogli izjednačiti protiv Praga koji je u Piku imao pouzdanog vratara.”

Oko tisuću ljubitelja što Grassa, što Sankt Paolija sjajno se zabavljalo, a kultni hamburški klub zaradio je od karata koje su stajale deset eura sasvim pristojnu svotu od 10 000 eura.