Granice riječi na Balkanu

„Imate li naslov nekog albanskog ili kosovskog autora", glasilo je pitanje upućeno brojnim beogradskim, novosadskim, sarajevskim i banjalučkim knjižarima i izdavačima. Najčešći odgovori su bili: „NE" i „Samo da pogledam. NE".

Vladimir Manigoda iz beogradske izdavačke kuće „Kontrast" kaže: „Nema dovoljno prijevoda, odnosno ne postoji ozbiljna izdavačka industrija koja bi probudila zanimanje za autore ili ih učinila vidljivima."

Matija Bošnjak iz izdavačke kuće „Connectum" (Sarajevo) smatra da u knjižarskom, odnosno distributivnom smislu, ne postoje prepreke da se autori na albanskom nađu na policama bosanskohercegovačkih knjižara. „Jednostavno su potrebne godine rada da bi se bilo koji autor afirmirao u jednoj kulturi, pa tako i stekao reputaciju autora čije se knjige mnogo čitaju i dobro prodaju", kaže Bošnjak za DW.

Prema mišljenju Jetona Neziraja, distributivna mreža je potpuno uništena, stvari se događaju samo u Prištini: „Rekao bih da su te knjižare otvorene za autore iz regije, ali ostaje pitanje tko kupuje te knjige, odnosno kako će se one prodavati. Prodaju se, u većini slučajeva, jako slabo. Baš zato knjige koje smo preveli najviše smo poklanjali gradskim bibliotekama", kaže Neziraj za DW.

Tržište ili ideologija?

Ćerim Ondozi, prevoditelj sa Kosova, često sarađuje s „Connectuumom" iz Sarajeva, a uz to samostalno prevodi književnost i traži nakladnike. Trenutno na albanski prevodi „Dnevnik selidbe" Dževada Karahasana. Ondozi je taj naslov ponudio prvo „Kohi Ditore", a najveći izdavač na Kosovu odbio je prijedlog s obrazloženjem da tekst nije komercijalno atraktivan.

„Kada su u pitanju prijevodi jezika iz regije na albanski i obrnuto, mogu reći da na tome mnogo radi nevladina organizacija „Qendra Multimedia". Drugi izdavači nisu tako ozbiljni, osim izdavača iz Albanije. Drugim riječima, albanski izdavači mnogo prevode i onda izvoze u Kosovo, stoga kosovsko izdavaštvo nema baš sjajne šanse da se razvije", kaže Ondozi za DW.

Ben Andoni, prevoditelj s albanskog na srpski jezik smatra da se albanska književnost rijetko prevodi u Srbiji, dok se srpska i druge bivše jugoslavenske književnosti često prevode u Albaniji. Pojedine autore Andoni je preveo bez ikakvog naloga, pa je izdavače tražio lobiranjem i angažmanom srpskih pisaca.

„Postoje tri oblika suradnje i financiranja. Jedna je vezana za zakladu 'Traduki', koja se održava uz njemačku pomoć, ali i s odgovarajućom suradnjom ministarstava kulture Srbije, Albanije i drugih zemalja. Mi dugujemo mnogo 'Tradukiju', jer radi na suradnji balkanskih zemalja. Drugi izvor je Ministarstvo kulture i informiranja Republike Srbije, te Ministarstvo kulture Albanije koje mnogo rjeđe financira. Treći oblik financiranja je projekt 'Kreativna Europa', kao program Europske unije", objašnjava Andoni.

Jeton Neziraj, pisac, scenarist i direktor „Qendra Multimedia" kaže da tu nevladinu organizaciju ne podržava nijedan javni izvor financiranja na Kosovu. Ni za objavljivanje albanskih autora, a kamoli za prijevod sa srpskog, bosanskog, hrvatskog i crnogorskog na albanski, ističe Neziraj.

Obnova prekinutih veza

„Prevođenjem na albanski autora iz Srbije postalo je jasno, među zaposlenicima u Ministarstvu kulture, knjižarima i izdavačima da je naša reputacija na neki način kompromitirana. Prevesti književnost sa srpskog postala je neka vrsta samoubilačkog čina. No, to se postupno mijenja, pogotovo zato što se mnogi izdavači iz Albanije zanimaju za prevođenje književnosti iz bivših jugoslavenskih republika. Stare barijere se uklanjaju, ali jako sporo", kaže Neziraj.

Prije devet godina, „Qendra Multimedia" iz Prištine i „Beton" iz Beograda priredili su antologiju srpske i albanske književnosti koja je objavljena u dva izdanja. „Iz Beograda s ljubavlju" i „Iz Prištine s ljubavlju". „Qendra Multimedia" iz Prištine i „Krokodil" iz Beograda organizirali su prvi albansko-srpski književni festival „DO YOU READ ME" u Južnoj Mitrovici. Ta dva udruženja zajedno su provodila dvogodišnji projekt „Neighbours" (susjedi) čiji je cilj dinamično umrežavanje najvažnijih aktera književne scene u Kosovu i Srbiji i razmjena sudionika na festivalima „Krokodil" i „Polip", te projektu „Reading Balkans".

Vladimir Arsenijević, kreativni direktor, tvrdi da „Krokodil" još uvijek aktivno traži donatore koji bi podržali nastavak projekta. U tijeku ovogodišnjeg projekta „Reading Balkans", u Prištini će biti organiziran boravak za Jasnu Žmak iz Hrvatske, Zlatka Pakovića iz Srbije i Jeana Lorina Steriana iz Rumunjske, kaže Arsenijević za DW.

Saša Ćirić, književni kritičar i publicist, istraživao je i analizirao književna djela iz Albanije i Kosova prevedena na srpski jezik nakon 2000. godine. U tekstu dostupnom u zborniku „Figura neprijatelja – preosmišljavanje srpsko-albanskih odnosa", Ćirić uočava da ni u jednom djelu prevedenom na srpski jezik nema primjera ostvarenog međuetničkog prijateljstva ili ljubavnih veza.

Ipak, Ćirić smatra da satirično-kritički otpor političkom autoritarizmu i patrijarhalnom konzervativizmu, kao i primjeri vjerske tolerancije i odbacivanja revanšizma, čine dobar temelj za preoblikovanje pojma drugog i drugačijeg u srpsko-albanskim odnosima. „To jednako vrijedi i za transfer drugog iz kategorije (induciranog) neprijatelja i opasnog neznanca u kategoriju susjeda s perspektivom revitalizacije nekadašnjeg zajedničkog života i suradnje", zaključuje Ćirić.