Grad u strahu od radikalnih desničara
27. srpnja 2019
Jedan 30-godišnjak, mršav i visok, sjedi pod drvetom u parku u hessenskom gradiću Wächtersbachu, u ruci mu je mobitel, uživa u pauzi za ručak. Posao mu je naporan, radi kao njegovatelj. Prije šest godina je iz Eritreje stigao u Njemačku. Boji se, zato ne želi otkriti kako se zove.
Jer zna da bi neonacisti mogli pucati i na njega ukoliko ih se usudi kritizirati. Otkako je jedan radikalni desničar nedaleko od ovog parka hicem iz vatrenog oružja pogodio jednog njegovog zemljaka u trbuh, on izbjegava javne prostore.
Žrtva je preživjela i to zahvaljujući pravom čudu. Ali počinitelj, on ga je htio ubiti – i to uz pomoć poluautomatske puške kalibra devet milimetara. On uopće nije poznavao 26-godišnju žrtvu. Htio je ustrijeliti osobu tamne boje kože. Metak je mogao pogoditi i bilo kojeg drugog Eritrejca ili neku drugu tamnoputu osobu u okrugu Main-Kinzig. Zato i ne čudi da je većina tih ljudi u strahu i da mnogi ostaju kod kuće.
Mesut Gezici iz turske zajednice u Wächtersbachu je također uznemiren. On sjedi na klupi ispred džamije, pije čaj. On je rođen u Njemačkoj, ovdje je odrastao. Kaže da se „malo brine" za svojih troje djece. U okolici živi između 300 i 500 Turaka. Oni se redovito susreću na molitvi petkom.
Mnogi su žitelji ovog hessenskoga grada uznemireni. Sigurnosni problem se može riješiti samo zajednički, kaže Gezici – on smatra da je gradu potrebna neka vrsta okruglog stola „s predstavnicima crkve, židovske zajednice, sindikata i stranaka."
Atentat s najavom
Gradonačelnik Andreas Weiher (SPD) zna za te brige, pokušava umiriti ljude. Prednost je u tome da je ranije, prije prelaska u politiku, radio kao policajac. Kad se radi o pitanjima sigurnosti, on posjeduje određenu dozu vjerodostojnosti – gradonačelnik obećava pojačane „sigurnosne mjere". Ali policija ne može biti posvuda kako bi 24 sata na dan spriječila moguće rasističko nasilje. Andreas Weiher bi volio da njegovi sugrađani pozorno prate kad se desničari hvale ili najavljuju zločine. Takve informacije bi se moralo javiti policiji, kaže gradonačelnik.
Atentatora se moglo zaustaviti. Na koncu konca, on je u svojoj omiljenoj gostionici i najavio svoje planove. A njegov desno-ekstremni svjetonazor bio je poznat među susjedima. Ali svjedoci su šutjeli, danas kažu da nisu ozbiljno shvaćali njegovo „hvalisanje". U stvarnosti neki od njih, kako se čini, ipak dijele atentatorove rasističke poglede na svijet. To dokumentiraju i njihove objave na društvenim mrežama.
Srozavanje društva
"Ljudi ovdje istresaju sve više ono što je u njima", žali se jedan mladić u jednom turskom sportskom baru. Ni on ne želi otkriti svoje ime. Kaže da je „u redu" kad mu Nijemci kažu da u Wächtersbachu ne vole strance. „Ali što nikako ne ide je da se na njih puca."
Nedaleko od sportskog bara je slastičarnica u kojoj se Elliot Cruz druži sa svojim talijanskim i turskim prijateljima. Oni uče zanat. Elliot ima 17 godina. Njegovi roditelji potječu s Kariba. Ima tamnu boju kože. Na glavi, usprkos vrućini, nosi bejzbolsku kapu, koja se dobro slaže s njegovim modernim naočalama. I njega je napad šokirao:
„To je bilo jasno kao dan na koju je skupinu ljudi ciljao ovaj napad", kaže on tiho i dodaje: „Moram sad malo više paziti."
Maren Pillot je vlasnica kafića. I ona je bila šokirana činjenicom da „se takvo što može dogoditi u Wächtersbachu". Već sljedeći dan ona je zajedno s još 400 žitelja održala bdijenje na mjestu napada. Za pokušaj ubojstva kaže da je to „surovost kakvu si dosad nije mogla zamisliti".
Na drugoj strani ulice, u papirnici Gelinde von Rhein-Winkler kupuje novine. Kod nje je u kući dugo vremena stanovala jedna eritrejska obitelj – ona hvali te ljude kao jako ugodne i prijateljski raspoložene. Većina žitelja ovdje osuđuje atentat, uvjerena je Gelinde. Ali i napominje kako u mjestu ima i - huškača.