Grčka: zastrašivanje umjesto azila | Priča dana | DW | 07.02.2022
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Migracije

Grčka: zastrašivanje umjesto azila

EU stalno od grčke vlade traži stvaranje boljih uvjeta za integraciju izbjeglica. No Atena često postupa upravo suprotno. Rijetki migranti su imali sreće da im pomognu humanitarne organizacije.

Sigurnom rukom Hasan (naslovna fotografija) provlači tkaninu ispod igle na svom električnom šivaćem stroju. Rutinski. Iako mu je tek 18 godina, ima veliko iskustvo. U svojoj domovini Pakistanu je već s 13 godina počeo raditi u tvornici odjeće – kako bi obitelji pomogao da preživi. Kaže da je prve tri godine radio bez plaće, jer to se u Pakistanu računa kao obuka.

Od svoje šesnaeste radio je u različitim tekstilnim tvornicama, 12 sati dnevno, šest dana tjedno za oko 50 eura mjesečno. Pored loše gospodarske situacije, problem je bio i to što njegova obitelj pripada bengalskoj manjini, koja je diskriminirana u Pakistanu. „Tamo nisam imao nikakva prava", priča Hasan. „Morao sam pobjeći. Život mi je bio u opasnosti."

U studenome 2018. Hasan je kao maloljetni izbjeglica bez pratnje stigao u Grčku. Prva tri mjeseca proveo je na atenskim ulicama kao beskućnik. Kasnije je utočište našao kod migranata koje je u međuvremenu upoznao. A onda je dopao u ruke policiji. Prebacivali su ga iz jednog izbjegličkog kampa u drugi, ali nije dobio nikakve dokumente. Saznao je od jednog poznanika za humanitarnu organizaciju koja pomaže maloljetnicima i koja mu je pomogla da se registrira.

Jedna socijalna radnica mu je pronašla mjesto u tzv. stambenom programu, koji financira Europska unija, i povezala ga s njemačko-grčkom humanitarnom organizacijom Naomi. Sada već godinu dana radi, zajedno sa šest drugih izbjeglica u jednoj tekstilnoj radionici koja proizvodi održivu modu. Ima normalno radno vrijeme i solidnu plaću. Hasan je zahvalan. „Grčka država mi je dala prava i papire. I još imam ovaj posao. Presretan sam zbog toga, riješio sam mnoge svoje probleme."

Pakistan tekstilna tvornica

U sličnoj tvornici u Pakistanu Hasan je godinama radio bez plaće

„Grčka vlada odbija izbjeglice"

Dorothee Vakalis je direktorica organizacije Naomi. 70-ih godina prošlog stoljeća je u Solun došla kao evangelistička pastorica iz sjeverne Njemačke. Ova 70-godišnjakinja je već dugo u mirovini, ali ne može sjediti prekriženih ruku zbog teške situacije u kojoj žive ljudi poput Hasana u izbjeglištvu u Grčkoj. „U Naomiju ljudi dobiju mogućnost da planiraju svoj život u Grčkoj, šalju djecu u školu i sami postanu dio društva“, priča Vakalis.

No ovakvi projekti, nažalost, u Grčkoj nisu pravilo već izuzetak. Ono malo koliko ih ima organiziraju se privatno. Vakalis je šokirana zbog situacije u kojoj žive izbjeglice u njenoj novoj domovini. Državnih programa faktički uopće nema. „Englesku riječ ‘deterrence‘, dakle zastrašivanje, naučila sam tek prošle godine“, kaže ova aktivistica za DW. „Iz dana u dan mi postaje sve jasnije da cjelokupna politika u Grčkoj ima za cilj odbiti izbjeglice."

Pushback i tjeranje da idu dalje

Zemlja koja turiste vrbuje svojom gostoljubivošću, za izbjeglice je sve samo ne sigurno mjesto. Nedavno objavljeno istraživanje njemačkog magazina Spiegel i istraživačke inicijative „Forensic Architecture“ (FA) je pokazalo da grčke službe izuzetno brutalno postupaju prema izbjeglicama prilikom tzv. pushbackova na granici ove članice Europske unije prema Turskoj. Migranti se drže u tajnim zatvorima bez hrane i pristupa toaletima i tuku ih. Cilj je ljudima onemogućiti podnošenje zahtjeva za azil. Ali to je ilegalno kako prema grčkom, tako i prema međunarodnom pravu.

Dorothee Vakalis

Dorothee Vakalis je direktorica organizacije Naomi

No i za one koji uspiju zatražiti azil situacija nije puno bolja. Krajem listopada 2021. 27 organizacija za ljudska prava je u otvorenom pismu istaknulo da oko 60 posto stanara izbjegličkih kampova, koji su financirani sredstvima EU-a, nema materijalnu ni financijsku pomoć. A tu spadaju i tražitelji azila kojima je zahtjev odbijen i ljudi kojima je priznat status izbjeglice.

Prema jednom zakonu iz ožujka 2020. oni u Grčkoj više nemaju prava na uzdržavanje, a istovremeno moraju napustiti objekte koji su namijenjeni za stanovanje tražitelja azila. Zbog toga mnogi od njih putuju dalje u zapadnu Europu i tamo po drugi put podnose zahtjev za azil – što zapravo nije dozvoljeno. Mnogi njemački sudovi su, zbog užasnih uvjeta u Grčkoj, od 2021. zabranili vraćanje tih ljudi u ovu zemlju.

Otežan pristup postupku za dobivanje azila

Humanitarna organizacija Mobile Info Team (MIT) sa sjedištem u Solunu oštro kritizira izbjegličku politiku Atene. Uredba, uvedena u studenome prošle godine, mnogim migrantima onemogućava podnošenje zahtjeva za azil. To je do sada išlo preko Skypea. Ali do termina za virtualni razgovor s nadležnim službenikom znalo je proći i po 14 mjeseci.

Pogledajte video 03:27

Marica: rijeka smrti između Grčke i Turske

22. studenoga 2021. grčko Ministarstvo za migracije ukinulo je mogućnost podnošenja zahtjeva preko Skypea, bez da su o promjenama informirali humanitarne organizacije u zemlji. Od tada se tražitelji azila mogu registrirati samo u prihvatnom centru Fylakio na turskoj granici.

Suradnica MIT-a Corrine Linnecar kritizira to što je do ovog centra jako teško doći i sumnja da vladu u Ateni zapravo uopće zanima pristupačnost. „Novi sustav prisiljava ljude na boravak u prihvatilištima, u kojima nemaju nikakav kontakt s grčkim stanovništvom i samim tim nikakvu mogućnost integracije u grčko društvo“, kaže Linnecar za DW.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic