Glazba bez granica - Simfonijski orkestar jugoistočne Europe

Proba u zgradi Parlamenta odvija se u opuštenoj atmosferi. Dirigent Siniša Marković, očito je, voli svoje muzičare. Ne pokazuje nervozu ako stvari od prve ne idu najbolje, strpljiv je, ali vrlo, vrlo zahtjevan. Europska parlamentarka Doris Pack je svojevremeno rekla, da je sjajno vidjeti mlade iz cijele regije kako sviraju zajedno, jer to pokazuje da u samoj regiji postoji raspoloženje za zajedničkim životom. Ne znam da li je parlamentarka Pack bila u pravu, ali ovi mladi ljudi već sedam godina pokazuju kako se može svirati zajedno, potpuno usuglašeno, energično i s entuzijazmom.

Sanela Blagojević živi u Beogradu, svira violinu i uvijek se raduje dolasku u Sarajevo. „Orkestar se na početku zvao Omladinski orkestar jugoistočne Europe. Zaista smo bili mladi sa tek završenim muzičkim akademijama. Ja sam došla prije pet godina u orkestar. Ima nas iz svih bivših republika, od Slovenije do Makedonije. Prilično smo fleksibilni i volimo kada nam se kao gosti pridruže muzičari iz Evrope“, kaže Sanela.

Sastav orkestra je varijabilan: može biti i komorni sa 15 do 17 muzičara, kvintet, oktet, kvartet ili na koncu, simfonijski puni sastav sa 30 i više muzičara, ako sviraju simfoniju.

Glazba preko svih granica

Aleksandar Blagojević odmah na početku našeg razgovora kaže: „Što se tiče ovog orkestra, atmosfera je stvarno fenomenalna, zato što su uglavnom ljudi mladi, zato što dolaze sa prostora bivše Jugoslavije i zato što se svi dobro slažemo.“ Na primjedbu da se u bivšoj državi baš i nisu svi dobro slagali on odgovara: “To se nisu slagali oni koji su imali neke druge interese. U vrijeme raspada zemlje mi smo bili tinejdžeri, tako da mi taj raspad nismo mogli da doživimo na osobnom planu. Mi, uglavnom, sada osjećamo posljedice, poput problema s vizama.“

Neven Šverko je violončelist iz Zagreba. „Moja teta Radojka Šverko, poznata pjevačica i ja, jedine smo crne ovčice u obitelji. Apsolutno, totalno sam u glazbi, kompozitor sam, aranžer i šef u svom studiju u Zagrebu u kojem radim“, kaže Neven i dodaje da je atmosfera u orkestru fantastična. „Dolazim u Sarajevo već šest godina, a prijateljstva sam sklopio odmah, od prvog dana. I vrlo smo sretni kada dođe vrijeme da se okupimo. Siniša odabire repertoar, uvažavajući i naše mišljenje, nas nekoliko koji vodimo dionice. Orkestar je i edukativnog tipa, znači da i podučavamo mlađe, da se uče zanatu“, kaže ovaj mladi violončelista koji je sarađivao sa Matijom i Arsenom Dedićem i drugim poznatim muzičarima u Hrvatskoj. „Najviše je to grapelli stil, a radio sam nešto i sa Ciganima“, kaže Neven.

Dirigent i inicijator orkestra Siniša Marković se s glazbom susreo već u djetinjstvu: "Nitko u obitelji nije glazbenik, to je bila mamina želja i na njen nagovor, završio sam prvo osnovnu, zatim srednju glazbenu školu i na kraju akademiju." Sada je u Školi za mlade talente u Ćupriji, gdje predaje kao redovni profesor.

Za klasiku nema novca

Podsjeća da je Simfonijski orkestar jugoistočne Europe osnovan prije sedam godina na Mocartov rođendan i da nije mogao biti izabran bolji datum. „Mi smo krajnje ozbiljan i profesionalan orkestar mladih glazbenika. Nažalost, naša financijska konstrukcija nikada nije zatvorena da bi se mogli bezbrižno posvetiti samo glazbi. Ova umjetnost je uvijek uspjevala preživjeti samo zahvaljujući mecenama."

Simfonijski orkestar jugoistočne Europe ima sve više poziva za gostovanja i izvan regije. Nakon pisma koje su uputili na neke adrese u BiH nadaju se da će konačno dobiti financijsku podršku koja će im omogućiti da se okrenu samo onoj kreativnoj. Ako već nemaju sluha za posao kojim se bave, bosanskohercegovački političari bi mogli pokazati malo sluha za umjetnost. Doris Pack imala je još jednu preporuku za njih: „Oni bi trebali zaista, uzeti ovaj orkestar kao model kako svirati zajedno!“

Autor: Ljiljana Pirolić

Odg. ur. Z. Arbutina