Glava je (ipak) mekša od lopte
3. siječnja 2017
"Tko je u ovoj igri dao zadnji gol?" Čak i ako je još uvijek 0:0, to je vrlo dobro pitanje. Jer ako igrač smjesta ne zna odgovor, onda ga treba odmah zamijeniti. Christoph Kramer je primio udarac u glavu u 17. minuti finala nogometnog SP-a u Riju i on je "pao" na ovom, takozvanom SCAT 3 testu dok je ošamućen sjedio na terenu. "Ne mogu se sjetiti čak niti jesam li nakon toga još igrao", rekao je njemački nacionalni nogometaš kasnije pred novinarima. Ali njegov slučaj je i u ovoj zemlji rasplamsao raspravu o ozljedama glave u nogometu i sportu uopće.
U Sjedinjenim Američkim Državama se o tome raspravlja već godinama. Momčadi američkog nogometa obavezno nose kacige, ali udarci koji se tamo primaju daleko premašuju mogućnosti i takve zaštite. Sredinom prosinca je i Vrhovni sud naložio profesionalnoj ligi američkog nogometa NFL da plati odštetu 20 tisuća bivših sportaša i njihovim nasljednicima. Volumen te odštete iznosi jednu milijardu američkih dolara. Godinama je NFL nijekao bilo kakvu vezu potresa mozga koji trpe igrači s trajnim posljedicama koje se očito tako stvaraju u mozgu.
Udarac po udarac do trajne promjene...
Sve više sportaša strahuje da će i njih pogoditi CTE - međunarodna kratica za kroničnu traumatičnu encefalopatiju, dakle patološku promjenu moždanog tkiva. Ona po svemu sudeći nastaje ako se pravilno ne liječi čitav niz manjih i većih potresa mozga. Kroz godine to uzrokuje neizlječive povrede mozga i simptomi sežu od glavobolje preko smetnji s vidom pa do promjene karaktera, depresije i teške demencije - čak i parkinsonova bolest boksačke legende Muhameda Alija se povezuje sa CTE-om.
Forenzičar Benett Omalu je bio prvi koji je utvrdio tu vezu i ta dramatična priča njegovog otkrića je postala čak i tema jednog filma iz Hollywooda. Njemački kirurg i stručnjak za ozljede i u sportu Werner Krutsch dobro poznaje taj problem: "U profesionalnom nogometu je doista velika mogućnost povrede glave. Te povrede moraju biti prepoznate i liječene. U sportu na žalost još uvijek postoji taj problem bagateliziranja." Kod Christopha Kramera ili Dietera Hoeneßa koji je ostao u sjećanju jer je finale njemačkog kupa DFB-a 1982. odigrao s "turbanom" od zavoja nakon povrede glave. Bilo bi bolje odmah te igrače povući iz igre, misli kirurg. Ali u sportu je i kod sportaša i kod navijača uvreda "biti curica", nego se traži "čvrsti momak" koji će izdržati i pokoji udarac - i tu se malo toga promijenilo.
Kako uopće prepoznati potres mozga?
Osobito opasni su lakši potresi mozga gdje pogođeni ne izgubi svijest i, osim možda trenutne ošamućenosti, nema jasnih simptoma. "Nemamo još instrumenata da uopće utvrdimo takve malene povrede moždanog tkiva", objašnjava njemački liječnik. Profesionalne momčadi u pravilu imaju dobru liječničku skrb pa je tako možda još opasnije i u amaterskom sportu gdje toga nema - ali itekako ima povreda. Zato je važno ukazivati na tu opasnost pa je tako bivši hokejaš Stefan Ustorf koji i sam pati od posljedica brojnih udaraca koje je primio u igri, osnovao i udrugu koja se bavi promocijom tog problema. Zaklada Hannelore Kohl je čak pustila u opticaj probnu verziju jedne aplikacije za samotestiranje.
Takvi testovi su u američkim nogometnim i hokejskim ligama već pravilo. Neke momčadi sve svoje igrače prije sezone tjeraju na IMPACT - ovdje to nije engleska riječ za "udarac", nego kratica Immediate Post-Concussion Assessmet and Cognitivne Testing. On traje dvadesetak minuta i ako se u sezoni otvori mogućnost da je netko pretrpio potres mozga, test se ponavlja. Samo ako je na tom testu pokazao iste rezultate kao i prije početka sezone, smije nastaviti igrati. Ako neka momčad krši ta pravila, prijete joj ozbiljne kazne. Upravo zbog čitavog niza slučajeva je NFL uvelike pooštrio svoja pravila.
"Hokej je mnogo gori..."
U njemačkoj nogometnoj ligi nema ničeg sličnog, makar su DFL i Njemački nogometni savez DFB objavili kako teže zajedničkim standardima. Ipak, čak su i pravila promijenjena: 2014. je UEFA uvela "stanku od 3 minute" u slučaju udarca u glavu nekog od igrača kako bi liječnik imao dovoljno vremena postaviti dijagnozu.
Doista ima i bivših njemačkih nogometaša koji pate od sličnih simptoma, ima ih već i kod kojih je nakon njihove smrti utvrđen CTE. Ali još uvijek ne postoje ozbiljne studije koje bi utvrdile povezanost: "U nogometu još nema dugoročnih studija o toj temi i zbog toga jer nije bilo potrebe", kaže nam Krutsch. "Ako pogledate kojom silom se zadaje udarac u glavu protivnika kod hokeja gdje to praktično pripada u dio igre, onda se ništa u nogometu ne može s tim uopće usporediti."
Drugi stručnjaci su mnogo oprezniji. Zato je njemački Institut za sport pokrenuo dugoročno ispitivanje i u sljedećim godinama će se prihvatiti i konkretnih ispitivanja. Ali već u studiji koja je objavljena prošle jeseni se tu govori o "podcijenjenoj opasnosti."