Futurizam živi! Aktualan i nakon 100 godina

Futuristi su bili vrlo živahna skupina umjetnika koja je po svaku cijenu željela napredak. Skupinu je predvodio Filippo Tommaso Marinetti, talijanski pisac koji je uglavnom živio u Parizu i koji je 1909. godine na naslovnoj stranici francuskog dnevnika "Le Figaro" izazvao pozornost javnosti, pa se taj datum smatra odlučujućim za početke futurističkog pokreta.

I ovo bi se futuristima zaista svidjelo: za dionicu Köln-Stuttgart dugačku 350 kilometara brzi vlak ICE treba samo 2 sata i 14 minuta. Naime, brzina je bila karakteristika futurizma. Također bi ih oduševio i pogled na Frankfurt, budući da je njihov cilj uvijek bio što više i dalje. Taj je pokret bio sveobuhvatan, a težio je uništenju onoga što je prošlo u korist napretka koji dolazi. "100 godina futurizma – umjetnost, tehnika, brzina i inovacije na početku 20.stoljeća" - bio je naslov Međunarodnog simpozija s kulturnim programom koji je u Stuttgartu organizirao Centar za istraživanje kulture i tehnike pri tamošnjem sveučilištu u suradnji s brojnim drugim organizacijama. Mjesto održavanja simpozija bila je Državna galerija Stuttgart.

Zašto je futurizam oduševljavao?

Kao što je na početku već rečeno, predvodnik futurističke skupine bio je talijanski pisac Filippo Tommaso Marinetti koji je prije stotinu godina u dnevniku "Le Figaro" objavio tekst koji su neki mogli podnijeti samo uz prethodno uzimanje lijekova za umirenje. Marinetti je naišao na odjek prije svega u Italiji, no kolijevka futurizma nije bila samo u toj zemlji, objašnjava voditelj simpozija u Stuttgartu Georg Maag. Prema njegovom mišljenju kolijevka je ipak bio Pariz: "Postavlja se pitanja zašto se oduševljenje za futurizam u Italiji ili drugdje proširilo takvom brzinom? Odgovor je vrlo jednostavan i nalazi se na mnogim mjestima. Naime, futurizam se temeljio na sustavnom marketingu, koristio je nove medije od telegrafa do telefona, pa se zbog toga vrlo brzo proširio i izvan granica Italije."

"Preusmjerite odvod kanala kako bi poplavili muzeje!... Posegnite za motikama, sjekirama i čekićima i rušite bez milosti drevne gradove", pozivao je Marinetti u svojem futurističkom manifestu, i to bez imalo ironije, potaknut nekom vrstom mladenačkog ludila.

"Mislim da je Marinetti bio radikalan zagovornik moderne, i to toliko radikalno da zapravo cijelu tradiciju Zapada smatra upitnom. Bio je toliko radikalan u zastupanju moderne da je odbacivao i smatrao zastarjelim čak i najmodernije ličnosti svoga vremena poput D’Annunzija koji se već tada zanimao za automobile i zrakoplove", pojašnjava Maag i dodaje kako se kod Marinettija radi o početku radikalne modernizacije. Treba pojasniti da je modernizacija u Italiji od posebne važnosti, budući je ta zemlje nešto zakasnila u industrijalizaciji u odnosu na ostale europske države. Znanstvenici smatraju da je to možda i bio razlog za Marinettijev pokret.

Pokretači futurizma – fašisti?

Znanstvenici također postavljaju i vrlo provokativno pitanje: je li Marinetti bio fašist? Na to pokušava odgovoriti Hansgeorg Schmidt-Bergmann, profesor književnosti na Sveučilištu u Karlsruheu i vrsni poznavatelj ove materije.

"Za Marinettija su vrlo važni Friedrich Nietsche i Georges Sorel koji je 1908.godine napisao knjigu o nasilju. Marinetti je smatrao da je do promjene krute monarhije u Italiji i do promjena u društvu moglo doći samo nasiljem i građanskim ratom. Ako pogledamo njegova prva djela, njegov prvi futuristički roman, tada on zapravo nema mnogo katarketistika tog pokreta. Radi se o herojskom programu, nasilju, apsolutnim oblicima stvaranja ljudi strojeva. To znači da se prekida s tradicijom, a ono što ostaje je čovjek stroj bez sjećanja, sentimentalnosti ili osjećaja", objašnjava profesor Schmidt-Bergmann.

Hrvatska poveznica s futurizmom – Janko Polić Kamov

Hrvatski pisac Janko Polić Kamov (1886.-1910.) spominje se kao preteča futurizma, jer je još prije Marinettijeva manifesta 1909., dvije do tri godine prije toga u svom bogatom literalnom opusu stvorio futuritička književna djela. Kamov djeluje u razdoblju hrvatske moderne tijekom kojeg se hrvatska književnost napokon priključila europskoj. On ne pripada nijednoj od dviju dominantnih struja: artističkoj liniji, koja naglašava primat estetskog projekta i s druge strane pristašama društveno-pragmatičnoga djelovanja s prosvjetiteljskim nakanama. Kamov stoji kao samosvojna buntovna osobnost te svojim djelom anticipira kasnije književne događaje koji će se zbiti i u Europi i u Hrvatskoj. Njegov je slučaj jedan od najkontroverznijih u novijoj hrvatskoj književnosti. Umro je iznenada u Barceloni u 24.godini života i u drugoj godini postojanja futurizma.

Ipak, mnogo toga što su je iza futurista ostalo na području umjetnosti na koncu se ostvarilo, ističe Günter Berghaus, profesor sa Sveučilišta u Bristolu: "Kazalište pomiješano s radijem, kazalište pomiješano s televizijom, svi sintetski koncepti većinom su ostali utopija, jer tehnologija tada još nije bila sazrela da bi se oni zaista ostvarili. Svi eksperimenti postali su stvarnost tek prije 20, 30 godina, jer danas imamo drukčije tehnološke mogućnosti, prije svega kompjutore koji ostvaruju ono što je 20-ih i 30-ih godina 20.stoljeća još bila utopija."

Rat protiv mamine ‘paštašute’

Stuttgartski simpozij nudio je ne samo informacije i rasprave na temu već i umjetnost i zabavu, primjerice koncert Daniela Lombardija s futrurističkim zvukovima. Futuristi su u svoje doba vrlo rado radili uz zvukove motora ili stroja, što je navodno poticalo njihovo stvaralaštvo.

Futuristi su bili aktivni i u kuhinjama. Bez jela ne bi se imalo snage za borbu, ali mamina tjestenina je morala nestati, pojašnjava Irene Chytraeus Auerbach, kulturologinja i organizatorica simpozija: "U futurističkoj kuhinji vođen je rat protiv paštašute, talijanske vrste tjestenine koju je s jedne strane trebalo u potpunosti odbaciti i zamijeniti nečim drugim. S druge pak strane bilo je bitno stvoriti potpuno drukčije pravce okusa u sasvim novim kreacijama. Ne radi se o jelu već o doživljaju okusa." No, paštašuta nije nestala. Kada bi to doznali, Marinetti i njegovi suborci okrenuli bi se u grobu. Stoga je na izložbi predstavljen i recept za paštašutu za četiri osobe: pola kilograma miješanog mljevenog mesa, pola kilograma rajčica, 250 grama špageta, sol i papar, mljevena paprika i maslinovo ulje, tri mala crvena luka, oregano, parmezan, režanj češnjaka - ili još bolje deset, jer je to pouzdano sredstvo protiv vraga.

Autor: Alen Legović

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm