Frljić u Berlinu s „Izvještajem jednoj akademiji“ | Panorama | DW | 10.02.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Panorama

Frljić u Berlinu s „Izvještajem jednoj akademiji“

Premijera kazališnog komada Olivera Frljića „Izvještaj jednoj akademiji“ u Kazalištu Maksima Gorkog u Berlinu oduševila je publiku. Kazališni kritičari su podijeljeni.

Oliver Frljić i u Njemačkoj važi za jednog od najprovokativnijih europskih redatelja, a otkako je i službeno iz Hrvatske preselio u Njemačku zanimanje za njegove komade postalo je još veće. Kafkin „Izvještaj jednoj akademiji" je njegovo drugo insceniranje u Kazalištu Maxim Gorki, nakon prošlogodišnje predstave „Gorki-Alternativa za Njemačku".

Impozantna pozornica, sjajan glumački tim

Pozadina pozornice ogroman regal pun knjiga, kao vizualni sinonim Kafkine akademije. Ideja poznatog zagrebačkog kazališnog scenografa Igora Pauške, s kojim je Frljić već surađivao. Izvještaji, u formi monologa i dijaloga glavne figure, Crvenog Petra, majmuna zarobljenog u Africi, koji u Europi biva prisiljen učiti kako da postane čovjek. Sjajna gluma Jonasa Dasslera, koji, pored ove kazališne uloge, briljira i u najnovijem filmu njemačkog redatelja Fatiha Akina „Zlatna rukavica", koji se ove godine natječe za Zlatnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu.

On i glumac Aram Tafreshian, koji glumi direktora zoološkog vrta Habenecka, nose cijelu predstavu. Tafreshian, gol kao od majke rođen, stupa u dijalog i s publikom, silazi među nju. Samo jedna od već poznatih „provokacija" Frljića. Redaju se druge, prenošenje Kafkine priče, napisane 1917. godine i objavljene u bečkom časopisu „Der Jude", u današnje vrijeme.

Glumac Jonas Dassler

Glumac Jonas Dassler

Majmun-čovjek, Crveni Petar, na njemačkom Rotpeter, između ostalih uloga i zastupnik u njemačkom parlamentu. U ovom kontekstu i jedno od najupečatljivijih redateljskih i scenskih rješenja: pravi majmun, pavijan, koji sjedi u kavezu u obliku Reichstaga.

Eurocentrizam kao druga forma europskog kolonijalizma

Stominutna predstava prolazi brzo, puna različitih tekstovnih i vizualnih iznenađenja osmočlanog glumačkog tima. Na sceni se pojavljuje i sam Kafka (glumac Mehmet Atesci) u dijalogu s Crvenim Petrom. Kafka, Židov, koji nikada nije postao „ravnopravni član kršćanske Europe", pored toga i aukcija jedne slike neuspješnog umjetnika Adolfa Hitlera, i brojne druge Frljićeve ideje. Scenski kraj: rušenje knjiga iz ogromnog regala, asocijacija na paljenje knjiga 1933. u Njemačkoj?

Frljić kratko na pozornici, nakon predstave brz odlazak iz kazališta

Publika u dvorani je na kraju predstave oduševljena, poziva glumce na bis barem deset puta. Oliver Frljić se također nakrako pokazuje na pozornici, okružen glumcima, dobro raspoložen i nasmijan. No, ne pojavljuje se, kao prije, na partiju, koji je Kazalište Maxim Gorki nakon predstave organiziralo za publiku i glumce.

Oliver Frljić

Oliver Frljić

U intervjuima nakon generalne probe za kazališne kritičare, priča o tome kako je i on na neki način Crveni Petar koji se nakon preseljenja u Njemačku pita, treba li se prilagoditi normama ovdašnjeg kazališnog sustava, on koji je do sada važio za jednu vrstu „egzotičnog redatelja podrijetlom s Balkana".

Žali se da je ovdašnja kazališna kritika stroža prema njemu, otkako živi i radi u Njemačkoj. I da ustvari više i ne zna gdje živi. Dva mjeseca u jednom gradu pa onda nanovo u zrakoplov i odlazak u drugi grad. Cijeli život u koferu od 23 kilograma u kojem sa sobom nosi sve svoje: odjeću, muziku i uspomene.

Publika oduševljena, kritike podijeljene

Kazališne kritike nakon premijere su podijeljene. Za jedne uzbudljiva kazališna večer s gomilom iznenađenja i provokacija a la Frljić, za druge, suviše ideja od kojih neke nisu dovedene do kraja. Kod publike nakon predstave u predvorju kazališta uglavnom pozitivni dojmovi: „Fulminantna predstava koja obogaćuje repertoar Teatra Maxim Gorki i predstava koja nagoni na razmišljanje…"

Među posjetiteljima i dosta, uglavnom mladih ljudi s područja bivše Jugoslavije, koji redovito dolaze na Frljićeve predstave i poznaju ih i iz Zagreba, Splita ili Sarajeva. Oni se raduju uspjehu redatelja koji potječe iz istoga kulturnog kruga, koji je njima, kažu, daleko bliskiji od njemačkog. Jedna Bosanka se, kaže, raduje što se u nekim ovdašnjim medijima povodom premijere „Izvještaja jednoj akademiji" o Frljiću piše kao o veoma talentiranom europskom redatelju, rođenom u Travniku u Bosni i Hercegovini. No, i oni, kao i Oliver Frljić, radije, barem zasad, žive i rade u ovom „kulturnom krugu".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva