Francuska: Izolacija posebno teško pogađa izbjeglice | Politika | DW | 06.05.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Francuska: Izolacija posebno teško pogađa izbjeglice

U autobusu, supermarketu, u kontaktu s policijom: migranti na La Mancheu smatraju da prema njima loše postupaju otkako je u Francuskoj na snazi izolacija. Predstavnici vlasti odbacuju te optužbe.

Sunce izlazi i obasjava desetak šatora na livadi pored Calaisa. Ptice cvrkuću. S vremena na vrijeme prođe neki automobil. Inače je tiho. Dok odjednom ne stigne oko pet policijskih transportera. Policajci sa zaštitnim maskama na licu izlaze, neki nose kompletnu zaštitnu opremu. Bude migrante u šatorima i zahtijevaju da se sa svojim šatorima povuku nekoliko metara dalje. Nakon što je policija otišla, izbjeglice ponovo vraćaju svoje šatore natrag. Od kolovoza 2018. godine se ovaj ritual odvija skoro svakodnevno. Čak i u vrijeme COVID-a 19 policija ne mijenja svoj postupak. Ta mjera treba spriječiti da se izbjeglice nastane kao kod kuće.

Izbjeglice strahuju za svoj život

Prema informacijama humanitarnih organizacija u Calaisu od početka zabrane izlaska krajem ožujka bilo je već više od 70 ovakvih akcija u različitim kampovima. "Policija se prema nama ne odnosi kao prema ljudima. Ne poštuju nas", kaže 28-godišnji Mengis iz Eritreje. "Ako ne ustanemo kad oni dođu oduzmu nam naše šatore. Onda moramo čekati do tjedan dana dok ne dobijemo nove od humanitarnih organizacija", kaže on. Kao i brojne druge izbjeglice i Mengis vjeruje da ga policija promatra – ni jedan od njih stoga ne želi da mu lice bude fotografirano.

Neki kažu da strahuju za svoj život jer je policija od uvođenja zabrane izlaska postupala znatno agresivnije prema njima. Pet Mengisovih sunarodnjaka je stoga napisalo otvoreno pismo i optužilo jednu postrojbu pričuvne policije. Oni tvrde da su ih policajci više puta pretukli, nazivali "majmunima" i "kurvama" i tjerali suzavcem. Služba za nadzor policije istražuje ovaj slučaj. 

Raste diskriminacija

Ne otežavaju samo postupci policije stanje migranata u odnosu na ranije razdoblje. Neki izvještavaju da im u supermarketima osoblje zabranjuje ulazak. Na pitanje DW-a glasnogovornik jednog poduzeća je napisao da migranti nisu diskriminirani. No odbio je intervju.

Philippe Mignonet

Philippe Mignonet

Ni dolazak u centar im nije dozvoljen, kažu izbjeglice. Gradski autobusi se više ne zaustavljaju da bi njih primili, kažu također. Philippe Mignonet, zamjenik gradonačelnika Calaisa, koji je direktor autobusnog poduzeća, to opovrgava: „Autobusi ne primaju samo skupine s više od 30 ili 40 osoba. Morali smo to tako uvesti nakon što su zabilježena tri slučaja infekcije koronavirusom među izbjeglicama i naši putnici više nisu željeli ulaziti u autobuse.“ Za pojedinačne izbjeglice autobusi se i dalje zaustavljaju, kaže on.

"Korak natrag kada je riječ o ljudskim pravima"

Jesu li to zaista pojedinačni slučajevi zaraze koronavirusom u kampovima teško je reći. Službenici humanitarnih organizacija izvješćuju da je više izbjeglica imalo simptome koji upućuju na COVID-19, ali da nitko nije testiran. Prostorno rastojanje među izbjeglicama nije moguće. Higijenski uvjeti su loši: između šatora se gomila smeće, nema maski ili sredstava za čišćenje ruku, a ima samo nekoliko zahoda.

20-godišnji Noël iz Gvineje kaže da se osjeća kao izopćenik. „Mi smo potpuno nezaštićeni i prepušteni sami sebi“, kaže on. „Od početka pandemije smo ovdje zaglavljeni. Neke od nas su smjestili u hostele, ali tamo su bili po četvero u jednoj sobi. To je ipak ilegalno. Brojni su se vratili – čak i ako je to značilo dva dana pješačenja.“

Yann Manzi

Yann Manzi

Humanitarne organizacije, koje ovdje djeluju, poslale su polovicu svojih volontera kući zbog zabrane izlaska. U drugom timu preostali volonteri opskrbljuju izbjeglice drvima i hranom. Yann Manzi, suosnivač humanitarne organizacije Utopia 56, kaže da zabrana izlaska predstavlja stvarni korak natrag kada je riječ o ljudskim pravima: „Mi radimo ono što možemo, ali za izbjeglice više ne postoji pravna pomoć", kaže on. „Oni i dalje bivaju redovito izvlačeni iz svojih šatora i policija ih maltretira. Ja sam mislio da u krizi svi pomažu jedni drugima. No ovi bespomoćni ljudi su jednostavno prepušteni sami sebi.“

Evakuacije "moraju biti"

Zamjenik načelnika Calaisa, Michel Tournaire, drugačije predstavlja situaciju. Timovi liječnika redovito obilaze migrante, vlasti su stavile na raspolaganje zahode, kaže on. "Nudimo mjesto u hostelima za maksimalno 715 migranata", kaže on. "Tamo se liječnici brinu za njih. 353 osobe su ovu ponudu već prihvatile." Redovite evakuacija kampova su, po njegovim riječima, nužne i u vrijeme korone. "Uopće ništa o tome ne mogu reći – naše pravosuđe je to odlučilo", kaže Tournaire.

Humanitarne organizacije na licu mjesta opovrgavaju navode da postoji dovoljno mjesta u hostelima. One procjenjuju da u Calaisu boravi 1.200 izbjeglica – a ne 600 kako vlasti navode. U Grande-Synthe, predgrađu Dunkerquea, oko 40 kilometara istočno od Calaisa, ima još dodatnih najmanje 600 izbjeglica, kaže Akim Toualbia, osnivač i predsjednik humanitarne organizacije Solidarity Border: „Ovdje imamo samo šest zahoda i k tomu nemamo ni sapun za pranje ruku – ja sam zaista mislio da će nas država više podržati u ovim teškim vremenima.“

Izbjeglice ne odustaju od svog sna

Ipak brojne izbjeglice ionako više ne očekuju pomoć francuske države. Mengis i dalje želi svaku noć pokušati prijeći u Englesku: „Nikada neću odustati. Jednog dana ću uspjeti. Moj san? Želim postati liječnik. Onda ću konačno zaista biti slobodan, imati kuću i lijep život", kaže on sa sjajem u očima. U Engleskoj se Mengis želi priključiti dvojici svoje braće koji tamo imaju pravo boravka. No u vremenima koronavirusa čini se težim nego ikada stići na drugi stranu La Manchea.

Preporuka uredništva

Audios and videos on the topic