Filipini u sjeni IS-ovog terora | Priča dana | DW | 21.12.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Filipini u sjeni IS-ovog terora

Borci IS-a zauzeli su prošle godine grad Marawi na jugu Filipina. Filipinska vojska je pobijedila, no IS je još uvijek prisutan. Teroristi se žele proširiti na jugoistok Azije, jer gube teritorije na Bliskom istoku.

Abdul je izgubio 40 prijatelja. Njegovi roditelji i rođaci danas žive u nužnom smještaju. „Naš prvobitni plan je bio jednostavno napasti vojni kamp u Marawiju i protjerati vojnike iz grada", priča Abdul za DW. Nakon toga, obećali su zapovjednici, filipinska vlada više ne može duže sprječavati utemeljenje islamske države na jugu Filipina.

Ovaj mladić je glavu omotao maramom tako da mu se vide samo oči. Na sebi ima traperice, tenisice i majicu – izgleda kao običan dečko iz susjedstva. Sastali smo se u uništenoj bivšoj školi na rubu zabranjene vojne zone. Na ulazu je netko žutom bojom na zidu napisao „I love ISIS"  - tako se ovdje uglavnom zove teroristička milicija Islamska država (IS). Na podu leže otpad, deke i čahure od metaka. S najvišeg kata se pruža pogled na ruševine.

Pristup povijesnom centru Marawija je još uvijek zabranjen, godinu dana nakon okončanja borbi. Izbjegli stanovnici to područje zovu „Ground Zero", zato što je sve uništeno. Sustavni zračni napadi, teška artiljerija i nemilosrdna borba za svaku kuću pretvorili su srce Marawija u grad duhova – kao Mosul, Alep ili Raka.

Abdul je imao 17 godina kada su ga lokalni ekstremisti vrbovali za „muslimansku oslobodilačku borbu". Svojim roditeljima je poklonio premiju koju je za to dobio – 7.000 pezoa, preračunato oko 120 eura. To je puno novca u ovoj osiromašenoj regiji. Roditelji su bili ponosni na njega i nisu postavljali puno pitanja.

Stadt Marawi auf der südphilippinischen Insel Mindanao (DW/S. Petersmann)

Na zidu u razrušenoj školi piše "Volim ISIS"

Povijesna nepravda

Na Mindanaou, drugom filipinskom otoku po veličini, vodi se jedan od najdužih sukoba u Aziji. Oružani ustanak protiv filipinske države počeo je krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, a vodile su ga suprotstavljene pobunjeničke skupine: maoističke, nacionalističke i islamističke. Njihovi ciljevi su se kretali od neovisnosti pa sve do potpune promjene političkog sustava. Na Filipinima ukupno živi samo nešto više od pet posto muslimana, velika većina stanovnika su katolici. Više od 90 posto svih filipinskih muslimana, oko šest milijuna ljudi, živi na Mindanaou i malim susjednim otocima. No čak su i tamo danas u manjini.

Mnogi muslimani se osjećaju žrtvama povijesne nepravde koju su im najprije nanijeli španjolski kolonizatori, koji su u 16. stoljeću donijeli kršćanstvo i naoružali lokalno stanovništvo. Ta se nepravda nastavila u 20. stoljeću od strane američkih i japanski „agresora", potpomognutih „imperijalistima iz glavnog grada Manile". Abdul smatra filipinske političare skroz na skroz korumpiranima i nepoštenima. On vjeruje da vlada ciljano naseljava kršćane na Mindanao kako bi potisnula muslimane.

Dok je njegova obitelj podupirala najveću muslimansku pobunjeničku skupinu Moro Islamic Liberation Front (MILF), Abdul se u proljeće 2015. potajno odlučio za ekstremističku braću Maute, koji su se zakleli na vjernost IS-u. Vođe te skupine Abdullah i Omar Maute više su godina proveli na Bliskom istoku i tamo su se radikalizirali. Abdul je nekoliko mjeseci proveo u kampu za obuku u džungli.

Stadt Marawi auf der südphilippinischen Insel Mindanao (DW/S. Petersmann)

Grad Marawi je skoro potpuno razrušen

Između kriminala i džihada

Preko WhatsAppa i drugih kanala na društvenim mrežama Abdul i njegovi prijatelji su dobivali IS-ove propagandne video-snimke iz Sirije i Iraka, prevedene na njihov jezik. Abdul priča da je u njegovom kampu bilo i oko 30 stranih boraca, prije svega iz susjedne Indonezije i Malezije, ali i iz arapskih zemalja. 

Na kraju obuke on je dobio kalašnjikov i filipinske pezoe u vrijednosti od 160 eura. Od tada je taj iznos dobivao svaki mjesec kako bi bio u stanju pripravnosti za „Dan D". Abdul priznaje da je ubijao. Bez grižnje savjesti priča kako je pucao u borbi dviju suprotstavljenih velikih obitelji u Marawiju: „Čak i ako ti osobno nemaš neprijatelja, tvoji neprijatelji su neprijatelji tvog klana. Tako je to ovdje." Linija između kriminala i džihada je vrlo tanka. Nasilje na Mindanaou je stvorilo vakuum u kojem se neometano šire klanovi, kriminalne mreže i korupcija.

U stvari je planirani napad na vojsku u centru Marawija trebao početi nakon ramazana u ljeto 2017., priča Abdul. Jer, nakon što je otkriveno skrovište savezničke terorističke skupine Abu Sayaf u Marawiju, braća Maute su očito odbacili početne planove i zauzeli središte grada. Kako je priopćila filipinska vlada, u gradu se 23. svibnja 2017. utvrdilo nekih tisuću boraca. Oni su na desetke ljudi uzeli kao taoce i odrubljivali glave kršćanima. Točan broj kršćanskih žrtava nije poznat. Abdul odgovara neodređeno kada ga pitamo o tome: „Mi smo trebali postupati samo protiv kršćana koji pripadaju vladi." On upućuje na nastavu Kurana u kampu: „Oni su nas učili da islam dopušta osvetu za nepravdu."

Nakon bitke

Abdul je tada slučajno bio u posjetu obitelji u susjednom gradu Iliganu. On je postao izvidnik i obavještavao je mobitelom svoje prijatelje u Marawiju o kretanju postrojbi filipinske vojske. Na kraju su bili potrebni masivni zračni napadi, 12.000 do zuba naoružanih vojnika i potpora savezničke američke vojske kako bi se najveći filipinski muslimanski grad nakon pet mjeseci ponovo osvojio. Neki pobunjenici uspjeli su pobjeći u džunglu. Abdul se bez problema vratio svojoj obitelji. 

Prema službenim podacima, u borbama je poginulo oko 1.200 ljudi, prije svega ekstremista. No stanovništvo smatra te brojke spornima budući da mnoge obitelji još uvijek traže nestale. To je područje toliko uništeno da i danas oko 65.000 ljudi živi u nužnim smještajima. Na snazi je i dalje ratno pravo.

Je li to bilo vrijedno? Abdul se pokušava opravdati: „Oni su nas podvrgnuli ispiranju mozga. Uvijek iznova su nam obećavali da će se život u Marawiju poboljšati čim budemo imali islamsku državu." Gotovo prkosno priča: „Oni su nam obećali da u gradu nećemo biti napadnuti." Abdul je bijesan na vladu „jer nas je bombardirala". Bijesan je i na mrtvu braću Maute „jer su prekršili svoja obećanja".

Massengrab Marawi (DW/S. Petersmann)

U masovnim grobnicama u Marawiju još ima mnogo neidentificiranih žrtava

U sjeni terora

Vlada Rodriga Dutertea, koji je prvi filipinski predsjednik podrijetlom s Mindanaoa, obećala je nakon borbe za Marawi veću autonomiju muslimanima. Na strani pobunjenika najvažniji partner u mirovnim pregovorima je najveća skupina MILF, koju podržavaju Abdulovi roditelji. Ona je obećala da će razoružati 30.000 boraca.

No ako će autonomija doživjeti neuspjeh, „ovdje će puno ljudi ozbiljno posumnjati u našu vjerodostojnost", upozorava u razgovoru za DW Sammy Al-Mansoor, glavni zapovjednik MILF-ovih postrojbi. „Tada bi IS mogao opet pokušati iskoristiti situaciju i vrbovati naše borce. To bi bilo vrlo opasno."

Bijesni mladi muškarci poput Abdula, koji se brzo oduševljavaju i lako razočaraju, prijemčivi su za propagandu. To odgovara planovima međunarodnih terorističkih organizacija za širenje na jugoistok Azije, jer na Bliskom istoku gube teritorij. „Ja bih se ponovo borio", kaže Abdul i dodaje: „Ali više ne na našem muslimanskom području. Tada bi opet patili naši vlastiti ljudi. Ali ako će borbe biti negdje drugdje, ja bih im se priključio."

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva