Festival posvećen Bachu i Bachu

Može li uopće postojati pravi način muziciranja? U svom najznačajnijem djelu koje podučava "pokušaj sviranja klavira na ozbiljan način" Carl Phillipp Emanuel Bach želio je uspostaviti estetske i tehničke standarde i uvesti red u kaos jednog glazbenog svijeta koji se rapidno mijenja. Mnogo sličnih traktata nastalo je u desetljećima nakon smrti njegovog oca Jochanna Sebastiana Bacha, pa tako i jedna škola za violiniste Leopoloda Mozarta, oca glasovitog Wolfganga Amadeusa.

Ciljajući na djelo drugog najstarijeg Bachovog sina, koji je rođen prije točno 300 godina, ovogodišnji je festival posvećen Bachu u Leipzigu pod motom "Ozbiljan način". Na koncertu povodom otvorenja u crkvi pod nazivom "Thomaskirche" netko je iz publike mogao pomisliti kako je doživio baš takav "ozbiljan način" glazbe: dojmljiva je bila izvedba orguljaša crkve Ullricha Böhmea Bachove fuge njegovog oca Johanna Sebastiana na biblijski tekst "Magnificat".

'Bolje ikad nego nikad'

Bachovima u Leipzigu nikada nije bilo lako. Carl Philipp Emanuel Bach postigao je uspjeh na pruskom dvoru i okrenuo je leđa Leipzigu. Kada je grad to želio "popraviti", utemeljen je festival kojeg je grad podupirao sa značajnim financijskim sredstvima i to tako da je platio oko pola iznosa od dva milijuna eura koliko je bilo potrebno za organizaciju. Jochan Sebastian Bach, jedan od možda najznačajnijih skladatelja glazbene povijesti, proveo je svojih 27 produktivnih godina u Leipzigu.

Emocionalno hodočašće

Na otvorenju u crkvi Thomaskirche publiku je pozdravio John Elliot Gardiner, koji je od 2014. godine predsjednik Bachovog arhiva, središnjeg mjesta Festivala posvećenog Bachu. Britanski dirigent rekao je u intervjuu za DW: "Za mene je to vrlo emotivan trenutak i velika privilegija: dolazim ovamo već godinama, još puno prije ponovnog ujedinjenja Njemačke. I za mene je uvijek iznova uzbudljivo posjetiti ove povijesne građevine i osjetiti atmosferu grada, poput one koja je vladala 1723. godine kada je ovdje doselio Bach. I vidjeti kako su ovdje odrastala njegova djeca."

Bach, Bach, Bach - na sve načine. Ali ovogodišnji festival ne klanja se samo velikom skladatelju. Drugi sin baroknog majstora također je u središtu povodom 300. obljetnice njegovog rođenja. Tako kaže intendant festivala Dettlof Schwerdtfeger: "Kada ovih dana govorimo o Bachu, iznimno mislimo i na Carla Philippa Emanuela a ne na Johanna Sebastiana. Stanovnici Leipziga trebali bi se malo na to naviknuti. "Doista djela sina, čije je djelo snažno zasjalo još za života njegovog oca, izvode se na mnogim koncertima. Na programu je čitav niz njegovih djela koja se rijetko čuju, kako svjetovne tako i duhovne kantate. Može se slušati komorna glazba, uživati u solističkim večerima ali i pratiti predavanja o glazbeniku koji je odigrao važnu ulogu svojim djelovanjem u turbulentnom vremenu pokreta "Sturm und Drang" između baroka i klasike.

Obožavatelji Bacha iz čitavoga svijeta

Kao i proteklih godina oko polovine posjetitelja doputovalo je iz inozemstva na festival, među njima mnogo je Japanaca i Korejaca. Četvrtina dolazi iz Njemačke, a još jedna četvrtina baš iz Lepziga. Poznati zbor crkve Thomaskirche jedan je od glavnih čimbenika festivalskog programa. Uz njega, tu su još svjetski poznati vodeći umjetnici stare glazbe, među ostalima i dirigenti poput Tona Koopmana ili npr. Masaaki Suzuki, solisti poput Midori Seiler ili Malcolm Bilson i ansambli 'Academy of Ancient Music' i 'Amsterdam Baroque Orchestra and Choir'. Kroz više od stotinu manifestacija, koje se protežu na više od deset dana fokus je na vodećim glazbenicima i ansamblima povijesnih izvedbi.

Ali festival nije napunio samo crkve i dvorane grada, i ne bavi se samo povijesnim izvedbama i repertoarima. Putem dječjih programa i priredbi na otvorenom oživjela su i javna mjesta grada pa su tako utrti i novi glazbeni putevi za jazz i pop koncerte u duhu Bacha. Po prvi put se održava i glazbeni program mladih glazbenika: Njemačko -poljska glazbena akademija organizirana je na otvorenom ali i u tradicijom bogatoj crkvi Thomaskirche. Iako se ove godine zbog smanjenog budžeta održava manje javnih prijenosa događanja u odnosu na protekle godine, ipak se osjeća festivalski ugođaj. Na svakom uglu središte grada krase plakati Bacha, na ulicama i iz zatvorenih prostora dopiru najrazličitiji glazbeni pravci. Ulični glazbenici natječu se s profesionalcima i oživljavaju ovaj grad bogate tradicije.