Fatalna privlačnost na izraelski način

Za očekivati je da Maria Schrader kao glumica, zna ocijeniti koji je od njezinih kolega dobar. Za naslovnu mušku ulogu u svom redateljskom prvijencu je, kako sama kaže, tražila starijeg karizmatičnog muškarca, istovremeno toplog i tvrdog, i našla ga u Radi Šerbedžiji.

Strast jača od razuma

Jara ima dvadeset i koju, udana je i studira komparativnu teologiju. Njezin odnos s roditeljima je vrlo složen za što je manje kriva Jara a više njezini roditelji. Otac joj nije sposoban za vezu jer se nikome ne može dati, a majka njoj i ocu stalno prigovara. Pravi odnos ni s jednim ni s drugim zapravo nikada nije uspostavila. Kada se onda odjednom pojavi Arie, očev prijatelj iz mladosti koji je dugo živio u Parizu, i koji je, kako joj se čini, iznad svega što se događa, Jara osjeti magnetsku privlačnost. Vrlo brzo dolazi do kratke seksualne epizode između njih, ali to nije sve: Jara je očevim prijateljem fascinirana.

Jedna glumica traži autoricu

Vođena tom fascinacijom Jare koja zaboravlja samu sebe i stalno traži nove susrete s Arielom, Maria Schrader se dala u potragu za Zeruyom ili Nurzuyom Shalev, autoricom romana „Ljubavni život“, s kojom je kasnije tjednima putovala na njezinoj turneji. „Ja uopće nisam znala tko je Nurzuya Shalev. Nisam znala ni za 'Ljubavni život'. Otvorila sam tu knjigu i ona me zarobila. Htjela sam njezinu autoricu pošto-poto upoznati. I to je bio izvanredno lijep susret. To se dogodilo puno prije nego što je knjiga postala bestseller. Tada još nije bilo nikakvog producenta. Srele smo se i cijeli projekt je počeo rasti. I već za vrijeme naše prve turneje je Zeruya počela pričati o tome bi li se od knjige trebao napraviti film“, priča Maria Schrader.

Uvjetno uspjela obiteljska drama

Jara sve opsesivnije slijedi Ariea iako je on učestalo ponižava. Zapostavlja studij, riskira svoj brak no ipak ne može odgonetnuti tajnu svog odnosa s prijateljem svoga oca. „Ljubavni život“ je obiteljska drama za koju bi se samo uvjetno moglo reći da je uspjeli redateljski prvijenac. Jer iz filma se nikako ne može shvatiti što je razlog Jarine fascinacije Ariejem. Njegov lik u filmu nije ni mudar, ni karizmatičan, ni dubok, niti duhovit. Osim toga, još mnogo drugih stvari ostaje nepoznato: likovi u fimu nemaju prošlosti ni priče iza sebe. Nejasno je zašto se Arie vraća u Izrael, baš kao i bolest njegove žene. Utoliko više iznenađuje da film ipak djeluje relativno homogeno i da i postupno ostvaruje dramsku napetost.

Sjajna glazba i spiritualni grad

Tome pridonosi i odlična glazba Nikija Reisera, koja jako dobro dočarava svijet Jarinih emocija. A redateljica Maria Schrader smatra da filmu notu neobičnosti, posebnosti daje i činjenica da se dijelom snima u Jeruzalemu: „Sve je puno spiritualnosti, različitih vjera. I tu se stvara napetost između žene koja živi u tom gradu i studira teologiju, koja se zanima za sile koje su jače od nas, i ta žena se upušta u vezu s jednim tako egoističnim čovjekom, koji, kako se čini, za sve to nema nikakvog smisla. U takvom gradu se, naravno, može stvoriti puno veća napetost nego što bi to bilo moguće u Berlinu ili Parizu.“