1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Fassbinder – «enfant terrible» Novog njemačkog filma

Ludger Schadomsky3. lipnja 2005

Zaštitni znak njemačkog redatelja Rainera Wernera Fassbindera bila je crna kožna jakna i vječno namrgođeno lice. Ovaj redatelj, koji je unio pravu revoluciju u njemački film, umro je 1982. - tada je imao 37 godina. No unatoč kratkom životu, u samo 14 godina snimio je 41 film, radio kao glumac, producent, kazališni menadžer, kompozitor, izdavač i snimatelj. Fassbinder bi, da je živio drugačijim životnim stilom, 30.svibnja napunio 60 godina.

https://p.dw.com/p/9Zk5

Rainer Werner Fassbinder je prije svega bio buntovnik čiji su umjetnost i život bili obilježeni krajnjim suprotnostima. Ne skrivajući svoju homoseksualnost, on se dva puta ženio - jedna od njegovih žena glumila je u njegovim filmovima, a druga je radila kao njegov izdavač. Optuživali su ga da je anti-komunist, muški šovinist, antisemita, pa čak i ljudomrzac. Bez obzira na sve to, između 1966 i 1982 realizirao je 44 različita projekta. Fassbinder je noću pohodio barove u potrazi za seksom i drogama, no danju je radio punom parom. Glumci i glumice koji su radili s njim prisjećaju se neugodnih priča i njegovog grubijanskog ophođenja. No njegovi filmovi pokazuju snažan senzibilitet za ljude koji nisu našli svoje mjesto u društvu, kao i njegovu mržnju prema institucionaliziranom nasilju. U tome je vjerno slijedio svog osobnog uzora, hollywoodsku legendu, redatelja njemačkog porijekla Douglasa Sirka.

„Od filmova Douglasa Sirka treba naučiti nešto jako važno – na platnu je dopušteno - ili bolje rečeno: mora se prikazati, u što je moguće većoj mjeri, obične osjećaje koje ljudi proživljavaju, bez obzira koliko se oni beznačajnima činili.“

Juliane Lorenz, bivša Fassbinderova montažerka i djevojka, osjetila je i drugu, mekšu stranu čuvenog redatelja. Juliana Lorenz danas je predsjednica Zaklade Fassbinder:

„Duboko iznutra, on je bio vrlo mekan, nježan, vrlo emotivan. Istodobno je znao biti i vrlo radikalan, a ponekad čak i pretjeran, ekcesivan.“

Fassbinder se rodio u građanskoj obitelj u Bavarskoj1946. godine. Otac mu je bio liječnik a majka prevoditeljica. Ona ga je stalno slala u kino kako bi mogla na miru raditi. Tako se rodila njegova opsjednutost filmom. Kasnije je pričao kako je gotovo svakog dana gledao po jedan film, a ponekad čak i tri - četiri filma u jednom danu. Kad mu je bilo 15 godina otvoreno se izjasnio kao homoseksualac, a ubrzo nakon toga napustio je školu i počeo raditi.

Studirao je kazališnu umjetnost sredinom šezdesetih godina, ali za razliku od ostalih značajnih redatelja Novog njemačkog filma, poput Wernera Herzoga i Wim Wendersa, koji su odmah počeli snimati filmove, Fassbinder je pokupio puno znanja iz kazališnog života, a to se vrlo dobro može uočiti u svim njegovim produkcijama. U svojim je filmovima često preuzimao ulogu kompozitora, producenta ili voditelja snimanja.

No na uspjeh je ipak trebao malo pričekati . Fassbinderov prvi igrani film, krimić pod nazivom „Ljubav je hladnija od smrti“ iz 1969 godine, na berlinskom je filmskom festivalu bio izzviždan. Svoj prvi komenrcijalni uspjeh u Njemačkoj postigao je filmom „Trgovac za četiri godišnja doba“, dirljivi portret uličnog prodavača voća i povrća, koji ne može prebroditi nevjeru svoje žene i osjećaj vlastite besciljnosti.

Svoj međunarodni ugled, za kojim je toliko žudio, stekao je velikim i skupim projektima kao što su „Lili Marlen“, snimljen 1981. godine i „Lola“. Najveći je uspjeh postigao filmom „Brak Marije Braun“ u kojem prikazuje uspon i pad jedne Njemice uoči izbijanja Drugog svjetskog rata.

„Spavat ću kad umrem“ – bila je omiljena Fassbinderova uzrečica i ona najbolje ilustrira karakter ovog radoholičara. I sama je njegova smrt potpuno u stilu ovog redatelja koji je postao legenda. Noću 10. lipnja 1982. godine uzeo je preveliku dozu kokaina i tableta za spavanje. Kada su ga našli mrtvog, pored njega je ležao nedovršeni rukopis o Rozi Luxemburg. Njegovi su umjetnički porivi i kreativnost bili toliko snažni i neobuzdani da čak i u trenutcima srozavanja, kao i u samom trenutku smrti, Fassbinder nikada nije prestajao biti – produktivan.