EU još uvijek bez zajedničke obrambene politike

Šator vojne vježbe brigade Pori u zapadnoj Finskoj. Vojnici ustaju sa svojih poljskih stolaca i salutiraju. Jedan od njih zapovjedniku Koskeli ispred zemljopisne karte podnosi izvještaj. U šumovitom predjelu gdje se održava vježba, odvija se simulacija akcije u kriznom području. Cilj akcije je prevencija oružanih sukoba. Vojnici za to vrijeme žive u limenim kontejnerima, okruženim vrećama pijeska i bodljikavom žicom. Grade ulične kontrolne točke i razdvajaju sukobljene strane. Zapovjednik Koskela kaže: «Brigada Pori obučava dobrovoljce, prije svega pješadiju, za međunarodne misije. Tu se ubrajaju i vojnici koji Finsku spremaju za buduće interventne jedinicie Europske unije».

Finske postrojbe već danas sudjeluju u europskim misijama na Balkanu i u Afganistanu, a bit će i dijelom saveza hitnih interventnih jedinica EU-a. Prva, koju će činiti Njemačka, Nizozemska i Finska trebala bi biti spremna do početka 2007. godine.

I obrambena politika susjedne Švedske, koja kao ni Finska nije članica NATO-saveza, nalazi se pred prekretnicom. Nakon raspada Sovjetskog saveza, sve manje Šveđana smatra da im je potrebna jaka vojska, a vlada je smanjila iznos za obranu u državnom proračunu. Istovremeno, Švedska se također angažira na Balkanu i u Afganistanu, a zajedno sa svojim sjevernim susjedima sudjelovat će u kontingentu interventnih jedinica EU-a.

No, čak i ako se vojske zemalja članica Europske unije polako reformiraju, prava zajednička europska vojska s jednim europskim zapovjednikom još uvijek je jako daleka. Karl von Wogau, stručnjak za obranu u Europskom parlamentu i predsjednik Berlinske konferencije o sigurnosti kaže: «Mišljenja sam da se stvari zapravo odvijaju same od sebe, korak po korak. Vjerujem da će i u daljoj budućnosti postojati nacionalne vojske. Mislim da bi, kada postanemo aktivni i izvan Europe, dakle, kada nam vojska više ne bude služila samo za vlastitu obranu, trebale postati aktivne vojne jedinice pod europskom komandom, a ne više djelovati pod njemačkim, francuskim, engleskim ili talijanskim zapovjedništvom.»

Kako bi se osnažilo zajedništvo između nacionalnih obrambenih struktura, u Bruxellesu je početkom 2005. godine osnovana Europska agencija za obranu. No, prema riječima Karla von Wogaua, na tom polju treba još jako puno toga napraviti: «Na vojnom polju u Europi postoji 5 različitih telekomunikacijskih sustava koji često nisu međusobno kompatibilni. Drugim riječima, vojnici se na taj način izlažu nepotrebnoj opasnosti koja bi tako mogla nastati. Ili, imamo tri različita sustava satelitskog izviđanja, koji su također nekompatibilni. Kada bismo umjesto ta tri sustava ustanovili samo jedan, europski, bilo bi to prije svega jeftinije, a potom i bitno učinkovitije. Tada bismo naše zajedničke postrojbe mogli opremiti na isti način, te ih zajedno i educirati kako bi mogli međusobno surađivati.»