Engleskinja među golim Nijemcima

Bilo bi bolje da me je netko upozorio. Za FKK (Freikörperkultur), odnosno, kulturu nagog tijela se kaže da potječe iz Njemačke, ali bila sam pomalo nepripremljena za šok koji sam doživjela kada sam videla gole ljude koji šetaju, stoje, skakuću, igraju odbojku i plivaju. Znam da su Nijemci, dobro neki od njih, prilično sretni kada se mogu uokolo šetkati nagi, čak i, zapanjujuće, pred prijateljima, kolegama i širom publikom. Saune, koje sam do sada izbjegavala u širokom luku, su ili za potpuno gole ljude ili za one u toplesu. Ali ipak je jako čudno kada osjetite da ste na plaži previše obučeni zato što na sebi imate kupaći kostim.

Ljudi nisu goli samo na nudističkim plažama. Ne mogu razumijeti činjenicu da oni skoro sve svoje aktivnosti obavljaju goli. Dakle, onoga trenutka kada iskliznete iz svojih papuča i osjetite pjesak između prstiju, vaš pogled istog trenutka ugrožava prizor na dvije, potpuno nage obitelji koje igraju odbojku. To nije po mom ukusu – mislim da za jednu igru s loptom, ovako vidim jednostavno previše loptastih objekata koji skakuću te osjećam da mi to pomalo smeta. Samo nekoliko metara dalje, nakon svakog diskretnog para koji se sunča bez kupaćih kostima i dobija lijepu boju, nađe se i po jedan muškarac (uglavnom je to muškarac) koji pogledom pretražuje plažu, dok njegovi dijelovi tijela ispod ogromnog trbuha ponosno strše prema naprijed.

Možda su u pitanju sve one viktorijanske knjige koje sam čitala dok sam odrastala. Osjetila sam poriv da se prebacim u „Sobu s pogledom“ sjetivši se scene iz tog filma u kojem starija gospođa skuplja svoje raskošne suknje i urlaujući upozorava mladu Lucy, da „nek ne gleda u tog golog muškarca!“ – dok sam istovremeno bacala poglede pune neodobravanja u pravcu tog uvredljivog objekta, možda čak i malo previše nego što je bilo neophodno. Na kraju sam šakom pokrila oči, pokušavajući se osloboditi tog užasnog prizora. Ukratko, pobjesnila sam. I ja, kao i većina ljudi koji potječu s engleskog govornog područja, jednostavno nisam sposobna odvojiti prizor golog tijela od seksa. Osjetila sam se napadnutom i uvrijeđenom zbog činjenice da goli ljudi tako drsko prolaze tik pored mene, uz rub vode, dok grudi, testisi i sve ostalo veselo skakuće uokolo, kao da je to sasvim normalno.

Veličina i različitost likova prilično su zapanjujući. Dok očajnički tražim mjesto dalje od „svingera“, kako sam ih u međuvremenu nazvala, penisi leže sklupčani na jastucima ogromnih testisa na svakih nekoliko metara. Na internet-stranici njemačke kulture nagog tijela naglašavaju da ne treba povezivati seks s ljudima koji upražnjavaju taj običaj te da „svingiranje“ naravno nije dio njihovog programa. Međutim, moj ograničeni um tjera me i dalje da mislim kako ljudi sigurno rade i druge izopačene stvari, čim su toliko sretni i zadovoljni svojim tjelima.

Možda sam zapravo zbog toga toliko iznervirana. Kako je moguće da se taj debeli muškarac ili žena, sa kobasicama golog mesa, osećaju tako sretno u trenucima kada se prikazuju drugima, kada se smiju, viču i brčkaju u vodi? Trebala bih im zapljeskati jer sam, u biti, potajno zadivljena, ali jednostavno se ne mogu uklopiti u atmosferu. Naprotiv. Kako su dani prolazili, tako je rastao i broj odjevnih predmeta koje sam nosila na plaži.

Pokušavajući opustiti se počela sam razmišljati na slijedeći način: „U redu, oni žele slaviti svoja tijela, žele biti nagi, prirodni i ujedinjeni sa svijetom“. Kako je onda moguće, pitam se, da svi nudisti koje ovdje vidim imaju potrebu ukloniti svaku dlaku sa svojih tijela? To, svakako, nije znak prihvaćanja prirodnog stanja. Baltičke plaže izgledaju kao jedno dugo izdanje „Teletabisa“ u prirodnoj veličini, koji skakuću uokolo, bez ijedne dlake na tijelu, na neki način podsećajući na divovske bebe. To nije privlačno, niti mudro, niti fino.

A onda je u posjetu stigla i moja mama. Obzirom na to da je ona Britanka, očekivala sam da će se prikloniti mom načinu razmišljanja. Ali ne! Ona je odskakutala na plažu bez odjeće prije nego što smo se tata i ja uopće uspeli tome suprotstaviti. „Mogla bi probati. Bar jednom“, rekla je osmijehujući se i okrenula se prema mom suprugu, Nijemcu: „Ja idem ako ideš i ti“. O, moj Bože, sada su moja mama i moj suprug zajedno u moru. I to goli! Moj tata sjedi, naslonivši glavu na šake, iznerviran što mu je sitan pjesak ušao u čarape i sandale, između prstiju na nogama, što on mrzi, tako da je propustio brinuti se oko moje lude mame. I ja sam to pokušala, pa sam počela čitati knjigu, ignorirajući situaciju. Ali kada se moj mužić vratio, osušio i obukao, čuli smo poziv u pomoć: „Mislim da sam se predomislila“, vikala je moja mama iz mora. „Može li mi netko donijeti ručnik?“ Pomislila sam pobjedonosno: „Znači, više nije toliko zabavno“, osjećajući da sam dokazala poantu i pokušavajući skloniti se s puta golom tinejdžeru koji je upravljao zmajem i zamalo me zahvatio po glavi.

Kao osoba koja se uvijek ponaša kao tinejdžerka kada su roditelji u blizini, nisam mogla ni tada, a niti sada, zamisliti koliko samopouzdanja ti ljudi zapravo moraju imati. Izgleda kao da se Nijemci osjećaju još uspravnije bez, nego sa odjećom. Ako postoji neko slobodno mjesto na plaži, oni će ga zauzeti. Ako ima zračnog prostora iznad vaše glave oni će ga koristiti. I neće se ispričati zbog napada na vaš način razmišljanja i vrijednosti, zato što je za njih to, očigledno, normalno. A ja sam ta koja je šašava.

Prije nego što sam otišla tamo, nisam mislila o sebi kao o posebno čednoj. Ali dok sam napuštala to mjesto, osjećala sam se kompletno uronjenom u moj britanski identitet, više nego ikad. Javna golotinja definitivno nije moj stil, niti ću se po tom pitanju ikada osjećati ugodno. Ako ćemo biti iskreni, ne vidim ni zašto bi se itko drugi tako osjećao. Nego, gdje li sam ostavila svoj pojas nevinosti?