1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Eksperiment s filmom - Okončan festival 25 FPS

28. rujna 2009

5. festval eksperimantalnog filma - 25 FPS zatvorio je svoja vrata. Ostali su pobjednici i spoznaja da film nije samo ono šte se svakodnevno vrti u kinima.

https://p.dw.com/p/Jpze
Eksperimant na filmu - peti po redu FPS25
Eksperimant na filmu - peti po redu FPS 25Foto: DW

24 sličice prikazane u sekundi uobičajeni je standard filmske vrpce, no filmski eksperiment ne podliježe uobičajenim standardima, pa su organizatori zagrebačkoga festivala eksperimentalnog filma i videa - pokrećući manifestaciju - već u naslovu odlučili razbiti okvire dodajući još jednu sličicu – tako je nastao 25 FPS (Frames per second)- međunarodni festival koji je u subotu (26.9.) dobio i svoju petu postavu pobjednika: žiri kritike u najboljim je proglasio „Kontrasvjetlo“ Matthiasa Müllera i Christopha Girardeta jer „sugestivno i uznemirujuće, promišljenom i preciznom uporabom nekonvencionalnih mogućnosti filmskog jezika predstavlja svoju ideju o odnosu svjetla i ljudske percepcije“, a međunardni žiri svoje je tri velike nagrade podijelio filmovima „Gregor Alexis“ Jane Debus, „Još uvijek u kozmosu“ Takashija Makina te „1859“ Freda Wordena.

Filmski festivali u Zagrebu – za svakoga ponešto

Marina Kožul
I organizatori zadovoljni - Marina KožulFoto: DW

Gotovo svaka forma filma u Zagrebu ima svoj festival – igrani, dokumentarni, animirani, pa i oni snimljeni u jednom kadru. Nude se i tematski filmski festivali – subverzivni, ljudsko-pravaški, debitantski… Zagrebačke filmske manifestacije redaju se u mjesečnom ritmu, tako da se kod publike već stvorila navika da filmove gleda prigodno, festivalski. Na to su djelomično računali i organizatori festivala 25 FPS, koji su za svoje programe, koji su prosječnim gledateljima teže prohodni, da ne kažemo prezahtjevni, ipak morali stvoriti i odgojiti posjetitelje. Jedna od organizatorica festivala Marina Kožul prisjeća se da je 25 FPS prve godine bio pravo iznenađenje: „Svi su se pitali kakav je to sad, pak, festival… Međutim, svake sljedeće godine publika se profilirala jer to je kao i u slučaju poezije – ne možemo očekivati niti da će 20 tisuća ljudi čitati pjesme, ni da će 20 tisuća ljudi dolaziti na eksperimentalni film,“ objašnjava Marina Kožul te dodaje da su proteklih godina imali između 5 i 6 tisuća gledatelja po festivalu.

Odmak od čiste likovne umjetnosti nije moguć

Internationales Experimentalfilm- und Videofestival 25 FPS
Vizuelna zahtjevnost prepoznatljiva i na plakatuFoto: 25 FPS

Za programiranje festivala uvijek je važna suradnja sa sličnim inozemnim manifestacijama, a ekipa 25 FPS-a, jednoga od 15-ak svjetskih festivala koji se bave isključivo filmskim eksperimentom, razvila je odličnu mrežu kontakata. Tako su im već druge godine u gostima su bili predstavnici festivala u Oberhausenu, svake nam godine dođu kolege s festivala u Rotterdamu, Clermont-Ferrandu, Hamburgu, a i organizacijska ekipa redovito odlazi na druge međunarodne festivale.

Zanimljivi radovi, koji bi mogli biti uvršteni u program takvog eksperimentalno-filmskog festivala, mogu se otkriti i na smotrama suvremene umjetnosti – poznato je da su važan i obiman segment programa primjerice kaselske Documente ili venecijanskog Bijenala upravo video radovi. Gdje 25 FPS povlači granicu, ako to uopće čini? „Mi se najviše koncentriramo na umjetnike koji rade filmove koji su mišljeni za kino dvoranu. Ponekad se dogodi eksces da ne možemo ignorirati neki fantastični video rad koji je bio rađen za neki galerijski prostor, pa je autor naknadno odlučio film prikazivati i na festivalima,“ odgovara Marina Kožul.


Festivali kao mjesta za druženje

FPS 25
Povećajte rezoluciju - FPS 25 i kao socijalna platformaFoto: DW

Transmedijalnost ipak je neizbježna – tim više što je 25 FPS prošle godine uveo program performansa „Prošireni film“, no ne smislu instalacija, nego trenutačne interakcije umjetnika i publike. Upravo je u tom segmentu festivala ove godine gostovao ugledni austrijski umjetnik Gustav Deutsch, koji svoje radove stvara isključivo korištenjem materijala pronađenih u filmskim arhivima. Što on misli o tome kako se zahtjevniji programi poput filmskih eksperimenata mogu približiti publici: “Živimo u kulturi događaja: više će ljudi doći pogledati neki film na festivalu, nego na samostalnoj projekciji jer tu imaju priliku družiti se, upoznavati ljude… Dosta toga ovisi i o programskoj otvorenosti organizatora, jer u svijetu filma postoji puno više od „mainstreama“, novi oblici stalno nastaju zbog tehnološkog napretka i vrijedi ih pokazati publici,“ zaključuje Deutsch.

Autor: Vid Mesarić, Zagreb

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer