ECFR: „Riznica misli“ zu Europu

Europa mora češće pokazati svoju snagu – to mišljenje zastupaju osnivački članovi ECFR-a, nekadašnji njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer i bivši finski predsjednik Martti Ahtisaari, koji su zajednički definirali ciljeve te institucije.

Prevladati nejedinstvo europskih mišljenja

Njihovo stajalište dijeli i direktor ECFR-a Mark Leonard koji se tek nedavno uselio u svoj ured u Londonu. Njegov pisaći stol još uvijek je skoro prazan, ali je zato kompjuter pun brojnih stručnih razmatranja i studija iz svih dijelova Europe. Svima njima je zajedničko to što sadrže prijedloge s odgovorima na najhitnija vanjskopolitička pitanja. Recimo, kako bi se Europa trebala odnositi prema temi Iran, a kako prema Balkanu? Kako bi se trebala postaviti prema Turskoj?

Pri tome je u prvom redu važno riješiti jedan stari problem. Naime, taj da Europa nema jedinstveno stajalište, smatra Leonard: „Europa svijetu može puno toga ponuditi: vjeru u pravnu državu i demokraciju. Mi želimo riješiti probleme promjene klime i siromaštva u svijetu. Ali mi ne nastupamo onako energično kako bismo mogli jer se previše međusobno prepiremo. Washington, Moskva i Peking često preglasaju Europljane. Ali ako bismo se bolje organizirali i utvrdili jedinstvenu poruku i jasnu viziju onda bismo mogli puno više toga postići u svijetu.“

Financijska osnova iz svih dijelova Europe

Europsko vijeće za vanjske odnose posudilo je to ime od svog velikog američkog uzora. A kada bi se pitalo njegove osnivače, onda bi i ECFR uskoro trebao imati isto tako veliki utjecaj na politiku kao što ga imaju slične ustanove u Washigtonu. Prvi korak u tom smjeru već je poduzet: na popisu članova nalaze se brojna ugledna imena. Također je ispunjen i jedan drugi preduvjet: mnogo novca.

Najpoznatija pojedinačna osoba koja sudjeluje u financiranju ECFR-a je američki milijarder George Soros. No, za Marka Leonarda vrlo je važna konstatacija da Soros nije glavni sponozor: „Nas financira koalicija različitih humanitarnih organizacija i pojedinačnih osoba. Jedan dio novca dolazi iz zaklade Amerikanca Georgea Sorosa, a drugi važni donatori su jedna organizacija iz Španjolske, jedna iz Bugarske, jedna zaklada iz Švedske, a pregovaramo i s potencijalnim donatorima iz Austrije i Italije. Tako se stvara široka financijska osnova i to iz svih dijelova Europe.“

Rusija kao predmet raskola u EU

S dovoljno novca i dobrim vezama ECFR će biti zastupljen u sedam europskih glavnih gradova. Narednih godina bit će puno prilika za poduzimanje odlučnih europskih koraka na međunarodnom vanjskopolitičkom parketu, smatra Mark Leonard: „Jedan od najvećih izazova za Europu ubuduće će biti pitanje: Kako se postaviti prema Rusiji? Jer, to je trenutačno naš najveći, ali i najsvadljiviji susjed. U svih 27 država članica Europske unije postoje različita stajališta o Rusiji. Zato smo naručili studije od stručnjaka u svim zamljama članicama, dakle od Varšave do Budimpešte, od Berlina do Bukurešta. Jednostavno želimo vidjeti kakav je odnos prema Rusiji u pojedinim zemljama.“

Nakon provedenih ispitivanja Europsko vijeće za vanjske odnose u svom je izvješću utvrdilo kako je Rusija postala predmetom najvećeg raskola među zemljama članicama EU-a od 2003. godine kada je bivši američki ministar obrane Donald Rumsfeld podijelio Europu po pitanju rata u Iraku. U tom se izvješću ocjenjuje da je nužna dugoročna strategija koja bi Rusiju prisilila na poštivanje zakona. Osim toga, predlaže se uvođenje međusobnog informiranja članica EU-a o uspostavi bilateralnih veza s Moskvom kako bi se ostale europske partnere poštedjelo neugodnih iznenađenja.

Europa mora postati svjesna svoje snage

Takve studije trebale bi biti temelj za formiranje prijedloga odluka međunarodnih konferencija, kao što je sastanak na vrhu Europske unije i Rusije. Uoči tog skupa ECFR je na temelju svoje studije preporučio da Europljani ponovo postanu svjesni svoje važnosti u odnosu na Moskvu.

Na kraju krajeva, ističe Leonard, gospodarstvo EU-a 15 puta je jače nego rusko. Unatoč tome, Europljani se često ponašaju kao slabiji partner i tu jednostavno nije uspostavljena odgovarajuća ravnoteža, kaže direktor ECFR-a. A da se tu instituciju pita, europski bi čelnici polako postali svjesni svoje važne uloge u svijetu.