Dvije godine Europske službe za vanjsku politiku

Prije dvije godine radom je započela Europska služba za vanjske poslove (European External Action Service, EEAS). U međuvremenu ova služba ima urede u 140 zemalja, takozvana "izaslanstva", s oko 2.000 diplomata. K tomu treba pribrojiti dodatnih 1.500 djelatnika EEAS-a u središnjici u Bruxellesu. To su na prvi pogled impresivne brojke, ali svejedno je nezadovoljstvo ovom službom prilično rašireno.

Kritike se od samog početka upućuju na račun voditeljice ove službe Britanke i laburističke političarke Lady Catherine Ashton. Ona je došla na položaj "Visoke povjerenice za vanjsku i sigurnosnu politiku" a da nije imala značajnijeg iskustva u vanjskoj politici ili u vođenju nekog većeg ureda. Ashton su ubrzo u Bruxellesu proglasili promašenim izborom.

No, pri tomu su čak i njezini kritičari njezin posao nazvali "mission impossible", zadatkom koji se ne može ispuniti. Razvoj EEAS-a prate ogorčene borbe za vlast s Europskom komisijom i unutar nje. A istovremeno su pred njega postavljeni ogromni vanjskopolitički radni zadaci. Na sastanku ministara vanjskih poslova u Dublinu Lady Ashton se osvrnula na protekle dvije godine koje je provela na čelu EEAS-a: "Upravljati zrakoplovom koji nema krila, istodobno letjeti i graditi mu krila. Ali, sad kad imamo zrakoplov, moramo se potruditi da on stvarno može i letjeti."

Pomne provjere EEAS-a

Državni ministar u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova Michael Georg Link brani Catherine Ashton: "Ona u jednom izuzetno teškom razdoblju izgradnje svoj posao radi jako dobro." U Dublinu se Link sa svojim kolegama savjetovao kako provesti značajne reforme ove službe. Do sredine godine, takav je dogovor u EU-u, EEAS bi trebao proći temeljitu provjeru. Tijekom ove velike revizije trebalo bi smisliti i prijedloge za reforme. No prije no što EU odmjereno može reagirati na vanjskopolitičke krize , Europljani moraju prvo rješiti trajnu krizu koja pritišće njezinu službu za vanjsku politiku.

Reforma EEAS-a se tek pojavljuje u konturama. 14 zemalja je predstavilo svoja stajališta, tzv. "non-paper", kako to kažu jezikom EU-a, a s namjerom da Služba za vanjske poslove konačno postane "instrument bez kojeg se ne može". Velika Britanija i Francuska taj papir nisu potpisale. Obje ove zemlje, kao stalne članice UN-ovog Vijeća sigurnosti ustraju na tomu da imaju pravo na samostalnu vanjsku politiku. To se upravo opet pokazuje u raspravi koja se vodi unutar EU-a o mogućem naoružavanju sirijskih pobunjenika. Pariz i London rade po svom.

Ovakvo stajalište ima i svoje posljedice, ne samo tijekom velikih kriza kao što su one s Libijom, Malijem ili Sirijom. U jednom prijedlogu za reforme Ureda Lady Ashton postavljeno je pitanje: "Kako mogu diplomatske službe zemalja članica svojim izvješćima i analizama biti od bolje koristi za EEAS?" Iza zatvorenih vrata, djelatnici Europske službe za vanjsku politiku žale se da Foreign Office u Londonu i Quai d'Orsay u Parizu europske diplomate informacijama opskrbljuju tek vrlo rijetko. Da bi se ojačala služba u Bruxellesu u odnosu na one u glavnim gradovima zemalja članica, vjerojatno će u vodstvu EEAS-u trebati imenovati više političkih predstavnika.

Uključiti i politiku prema susjedima?

Reformatori, osim toga, predlažu da se takozvana "politika prema susjedima" integrira u EEAS. O odnosima EU-a s neposrednim susjedima u istočnoj Europi i Sjevernoj Africi za sad se brine posebni europski povjerenik. Ima i prijedloga da se sva područja, koja imaju veze s vanjskom politikom, uključe u rad EEAS-a: razvojna politika, vanjska trgovina, odnosi sa susjedima. Austrijski ministar vanjskih poslova Michael Spindelegger isto razmišlja u tom smjeru: "Mora biti jasno da je Visoka predstavnica ta koja određuje smjernice."

Manje zemlje članice si primjerice priželjkuju da EEAS izgradi nadnacionalnu konzularnu službu. Građani EU-a koji zatrebaju pomoć u inozemstvu, na primjer ako izgube putovnicu, zatrebaju pravnu pomoć ili kartu za let kući, mogli bi tamo dobiti pomoć, bez obzira iz koje zemlje EU-a potjecali.

Predstavnici nevladinih organizacija u Bruxellesu pričaju ponekad nevjerojatne priče koje se događaju kad s EEAS-om pregovaraju o zajedničkim projektima. Dvojne strukture i dvostruki posao posvuda, često uopće nema nikakvog internog dogovora među različitim uredima EU-a. Već se sada jasno nazire da će se velik dio reforme EEAS-a baviti novim rasporedom birokracije koja bi se trebala sastojati od boljih personalnih rješenja i jasnije podjele odgovornosti i zaduženja. Sigurno je da Lady Ashton ove reforme više neće provoditi. 57-godišnja političarka je najavila da se na ljeto 2014. želi povući iz europske politike.