Dugovi u Hrvata: po hranu i piće – na kredit
12. ožujka 2006
Krajem 2005. godine zaduženost Hrvatske dosegnula je zabrinjavajućih 85 posto bruto domaćeg proizvoda. Govoreći u eurima, hrvatski je dug 25 milijardi i 500 milijuna, odnosno 30 milijardi i 300 milijuna dolara. Rast hrvatskog duga, upozoravaju ekonomisti, osobito je opasan, jer je lani narastao za 12 posto, dok je bruto domaći proizvod bio veći tek za oko četiri posto. Dok se ranijih godina najviše zaduživala država, u 2005. taj su primat preuzele banke i poduzeća.
Država, ističe Ante Žigman, jedan od Vladinih ekonomskih savjetnika, nastoji stati na kraj zaduživanju: «Vlada je poduzela određene mjere s ciljem zaustavljanja duga. U prvom redu smanjila je fiskalni deficit, znači nastojala je smanjiti potrošnju države. A poduzimala je i mjere kojima je nastojala smanjiti potrošnju ostalih sektora, recimo povećala je trošarine na uvoz automobila. Slične mjere poduzimat će se i u budućnosti, ukoliko se nastavi trend rasta inozemnog duga.»
Ogromno zanimanje građana za kredite
Zaduživanje banaka posljedica je ogromnog zanimanja građana za kredite. Njima se, prema najnovijem ispitivanju GfK agencije za istraživanje tržišta, sve više pokrivaju najelementarniji životni troškovi, jer četiri petine domaćinstava u Hrvatskoj ima prihode manje od potrebnih, odnosno 80 posto kućanstava prihodima ne uspijeva podmiriti rashode. Istraživanje, provedeno na uzorku od tisuću kućanstava, pokazalo je da je prosječno hrvatsko domaćinstvo lani raspolagalo s oko 6.000 kuna mjesečno, odnosno s 815 eura, ali bi im, prema njihovoj subjektivnoj procjeni, za zadovoljenje osnovnih potreba i pokriće troškova trebalo oko 8.690 kuna ili 1.174 eura.
Za pokrivanje razlike između raspoloživog i potrebnog novca koriste se kartice i dozvoljeno prekoračenje na tekućim računima. No, mnogi odlaze i u nedozovljeni, takozvani «crveni minus». Banke su radi lakše kontrole računa uvele sustav međusobne razmjene informacija, a Zlatko Bohaček, predsjednik Hrvatske udruge banaka, ističe kako takozvane «crne liste» dužnika nisu rigidne prema građanima koji se nađu u kratkoročnim problemima: «To su ozbiljno neuredni dužnici. Znači, netko kome se dogodi da tijekom mjeseca uđe u nedopušteni minus, ali, kada mu plaća sjedne, izađe iz tog minusa, taj se neće naći u sustavu razmjene informacija.»
Nitko se nedužan neće naći na «crnoj listi»
Bohaček tvrdi kako je sustav razmjene informacija među bankama u svijetu uobičajena stvar te da je u Hrvatskoj od dva do četiri posto korisnika bankarskih usluga u stalnim financijskim problemima. No, ni oni ne moraju u poslovanju s bankama biti zakinuti: «Nitko ne brani banci da nekome tko je aktivno neuredan, recimo i kod tri druge banke, da mu ne da kredit, ako donese dovoljne garancije i uspije uvjeriti banku.»
Prema rezultatima GfK istraživanja, hrvatska kućanstva još uvijek trećinu svojih prihoda troše na hranu i piće, a sve dok taj udio troškova ne padne ispod 20 posto, teško će se moći govoriti o stvarno boljoj razini životnog standarda građana.