Dug put neizvjesnog ishoda

Stara je poslovica - tko ne riskira taj ne profitira. Tako da početku pregovora, s briselskoga stajališta, nije bilo alternative. Turska je jednostavno bila predobra, rekao je Verheugen, mislivši pri tom na tihu revoluciju prema pravnoj državi, koja je posljednjih godina uspostavljena na Bosporu. Interes Unije da integrira jedan muslimanski, ali Europi naklonjen narod veći je od opasnosti, koje se ne mogu poricati. Nizom novih kontrolnih mehanizama Verheugen želi osigurati da se reformski proces neće prekinuti i da će stvarno biti trajan, što bi trebalo umiriti javnost u Europi i sumnjičavce među europskim državnicima. Turska, koja već desetljećima iščekuje ulazak, ti posebni uvjeti shvatit će se kao nova taktika odgađanja, ali premijer Erdogan će morati progutati i tu knedlu, ne želi li ugroziti cijeli proces.

No, čini se da Europsko povjerenstvo i nije baš toliko uvjereno u svoju kandidatkinju Tursku. Zašto bi inače ustrajala na tome da na kraju pregovaračkog maratona, koji bi mogao trajati deset, dvanaest ili četrnaest godina, ne mora nužno stajati njezin prijam?

Iz Bruxellesa se službeno začuđujuće malo moglo čuti o financijskim rizicima – kako je rekao predsjednik Komisije Prodi, to će se stvarno moći procijeniti tek 2010. ili 2014. godine. Hoće li Unija tada biti spremna izdržati nekog novog člana – možda u tom trenutku i najmnogoljudnijeg od svih – danas ne može nitko reći.

Na kraju odvažnoga puta potpuno se neće promijeniti samo Turska, nego i Europska unija. To znači definitivni rastanak od njemačko-francuskog integracijskog motora. Europa od 30 članica – uključujući i balkanske države – tvorit će koncentične krugove pojačane suradnje skupina zemalja.

Političari sa zapada, među kojima osobito savezni kancelar Schröder i njego ministar vanjskih poslova Fischer, osobito veličaju strategijsku i sigurnosno političku prednost koju bi navodno trebalo dati punopravno članstvo Turske. U Turskoj se teza o mostu između zapada i islamskoga svijeta rijetko čuje. Od Europe se uglavnom očekuje politička stabilnost i gospodarski polet s radnim mjestima od Dardanela do južne Anatolije. Put koji je jučer počeo bit će dug, a hoće li dovesti do cilja sada je neizvjesno.