Državu unaprijediti u javnom interesu, a ne privatizirati
23. siječnja 2021
Jedan od onih brojnih volontera na Baniji uzdrmanoj potresom, a koje se u javnosti puno spominjalo, bio je proteklih tjedana socioekonomist i neovisni analitičar Toni Prug. Odlazio je tamo u više navrata da pomogne u zbrinjavanju unesrećenih i spašavanju njihove imovine, izravno sudjelovao u suočavanju hrvatskog društva s tektonskom kataklizmom. Bez obzira na to što nije bio dužan stati uz bok državnim službama, ili čak ispred njih stići na lice mjesta, nije oklijevao priskočiti upomoć. Kao i mnogim drugima, na prvome mjestu bio mu je osjećaj solidarnosti prema zahvaćenima tragedijom.
Ipak, na naše pitanje smatra li da - zbog vidnog zakazivanja dijela državnih službi i poduzetih procesa - treba hitno privatizirati ostatak poduzeća u vlasništvu države, te dodatno liberalizirati zdravstveni i obrazovni sustav, Prugu se na licu pojavljuje ironičan osmijeh. Naime, time mu predočujemo moguću zamjenu teza koju zastupa nemali dio hrvatske medijske javnosti. Postavljena je, otprilike kazano, kao da volonteri žrtvovanjem svog slobodnog vremena i energije ustvari nasuprot javnog sektora predstavljaju – privatno poduzetništvo.
Društvo svima duguje pomoć
„No volonterska pomoć Baniji nije izvedena po logici privatnog biznisa. Resursi su donirani", pojašnjava Toni Prug, „a usluge nisu pružane za novčanu naknadu niti je profit bio cilj. Motiv je bio osjećaj solidarnosti, potreba da se kolektivno pomogne najugroženijima po principu egalitarnosti, bez da se od njih traži bilo kakva naknada ili da se zagleda u njihovu platežnu moć. U očima banijskih volontera, društvo svima duguje pomoć, ma kako siromašni ili imućni bili." I ne samo to, kako nam je rekao ovaj socioekonomist, nego su volonteri i država tamo djelovali iz jedinstvenog interesnog kuta.
Pojednostavljeno gledano, država bi trebala biti samo viši oblik onoga što građani ionako žele među sobom organizirati. Nije sporna teza da hrvatska država u tome zakazuje, ali je sporan zaključak da je zbog toga treba razvlašćivati. A naročito ako se za ljubav takve anti-javne orijentacije netko poziva na grandioznu samoinicijativnost volontera na Baniji. Ili, primjerice, na atraktivnost jela koja su tamo kuhali hrvatski restoranski chefovi – trenutno besposleni zbog epidemioloških mjera – u usporedbi s obrocima iz javne menze.
„Takve principe samoorganizirane i uzajamne pomoći bazirane na osjećaju solidarnosti i jednakosti članova zajednice susrećemo kod mnogih zajednica kroz povijest, od Rimskog carstva do danas. Oni su osnova javnih usluga poput zdravstva, školstva, skrbi, kulture i sporta“, dodao je Prug. Stoga pravo pitanje ne bi trebalo tematizirati novu redukciju državnog sektora i ovlasti spram privatnika koji navodno jamče opći prosperitet, nego se pozabaviti mogućim boljim funkcioniranjem same države i njezinih službi te usluga.
Moguće je i privremeno zapošljavanje volontera
„Njihova loša operacionalizacija u hrvatskom javnom sektoru zasebno je pitanje koje se s pravom kontinuirano poteže. Banija je dokaz potencijala solidarnosti i egalitarnosti za organizaciju društva za čije ostvarivanje nažalost veliki dijelovi današnjeg hrvatskog javnog sektora predstavljaju prepreku. Kroz javni sektor se u znatnoj mjeri ostvaruju suprotni, privatni interesi privilegiranih skupina kadroviranih po stranačkom ili braniteljskom ključu čiji smo svi taoci", nastavio je naš sugovornik.
Toni Prug smatra da bi ispravna operacionalizacija banijske pomoći značila npr. privremeno zapošljavanje zainteresiranih volontera. „Kako bi ih se zaštitilo od privatnih koruptivnih interesa koji vladaju u dijelovima javnog sektora, oni bi morali postati odvojene radne jedinice javnog sektora s velikim nivoom autonomije, ili bi rad mogli obavljati u okviru svojih privatnih firmi s unaprijed zadanim fiksnim budžetima“, zaključio je Prug. A time i odgovorio na mišljenja onih koji sada traže smanjenje poreza zbog nefunkcioniranja države.
I političari se često ponašaju - privatnički
Dojam je čak i to da se u Hrvatskoj djelotvornost države dugo suzbijala upravo zbog lakše rasprodaje prezrenog javnog sektora. Na tom tragu ovu problematiku razmatra ekonomist i medijski komentator Guste Santini, slažući se s konstatacijom da država umnogome ne ispunjava svoju svrhu: „Jer, nije zadatak građana da rješavaju dezorganiziranost i neefikasnost državnih službenika. Pa ipak se vidjelo da postoje toliki ljudi kojima je stalo do sudbine drugih. A onda je ta ista država, zbog sve vidljivijega svog zapinjanja, počela javno kritizirati – volontere“.
„Određeni poslovni krugovi tad su uočili priliku da iskoriste tu slabost države u svoju korist“, dodao je Santini za DW, „a pozivajući se tobože na javni interes. Naravno, pritom valja znati i da sami političari također zlorabe državne pozicije radi svog privatnog interesa. No ovdje govorimo o temeljnom smislu države i javnog sektora te interesa. I činjenica je da navedeni krugovi, koji su definirani u okviru kapital-odnosa, jesu legitimna grupa. Ali ovdje su polupali lončiće, bilo hotimice ili nenamjerno.“
Hrvatska treba iskoristiti demokratizacijsku energiju
Ovaj ekonomist vjeruje da se uloga volonterstva na Baniji nipošto ne smije dovoditi u vezu s političkim pozicijama privatnog sektora. „Zato njihova kampanja već prerasta u ozbiljan projekt, mada je riječ o staroj priči, sada samo obnovljenoj na novom povodu. Po njima, kad sve privatiziramo, onda će građani moći do mile volje pomagati jedni drugima. Bez obzira na to što nas za to više neće biti briga, ako bude postojalo samo privatno, a ništa zajedničko“, kaže on. Naposljetku, i Santini upozorava da se tome nemoguće oduprijeti bez – države.
Ako ona sama bude obesmišljena do neprepoznatljivosti osnovnih funkcija, dakle, građanima neće ni preostati ništa doli okretanje individualnim i privatnim naporima. Uz poneki izboj kolektivnog zalaganja uslijed solidarnosti u ekstremnim situacijama, ali jednokratno. „Ovu energiju koju su pokazali građani trebalo bi, svakako demokratizacijski, iskoristiti radi unapređenja države u korist sviju nas“, inzistira Guste Santini. Samo što će za taj cilj hrvatsko društvo trebati nekako prevladati opisane tendencije iz suprotnog kuta.