Dokumentarci su "in"!

Od samoga otvaranja, koje je obilježio povratnički film velikoga hrvatskog filmaša Ante Babaje, do zatvaranja festivala kontroverznim radom „Most“, koji bilježi niz samoubojstava na famoznom Goleden Gateu u San Franciscu, publika je hodočastila u sve prostore zagrebačkoga Studentskoga centra gdje je festivalske programe pratilo i po nekoliko tisuća gledatelja dnevno.

Nagrađeni filmovi o aktualnoj stvarnosti

Veliki pečat za najbolji film međunarodne konkurencije 3. Zagreb Doxa, u subotu navečer dodijeljen je radu ruske redateljice Aline Rudnickaje, a riječ je o dokumentarcu koji kroz događaje zabilježene u matičnom uredu oslikava stanje u današnjoj Rusiji, pojašnjava direktor festivala Nenad Puhovski:

«Tko su ti ljudi, kakvi su odnosi među njima, koliko je važan novac, koliko je važna ljubav… Dakle, jedan relativno kratki film, s obzirom na današnje standarde – radi se o polusatnom ostvarenju mlade ruske redateljice. Nešto što mi se čini da na najbolji način spaja ljudsku priču sa širom socijalnom potkom, a to je ono što mi se čini da producira najbolji dokumentarni film, kada se uspješno poklopi.»

Glavnu nagradu regionalne konkurencije odnio je, pak, film poznatoga srpskoga redatelja Želimira Žilnika „Europa preko plota“ koji tematizira učinke Šengenskog sporazuma na mađarsko-srpskoj granici prenoseći individualne drame iz života srpskih trgovaca i seljaka. Upravo u regionalnoj konkurenciji Puhovski detektira i zanimljiv trend koji se vidi kroz dva različita filma:

«Jedan slovenski i jedan srpski– to su „Babice revolucije“ i „Dan mladosti“, radovi mladih autorica koje tematiziraju povijest svojih obitelji, ali kroz to zapravo tematiziraju i povijest nekadašnje Jugoslavije. Dakle, one idu do djedova i baka i fascinirane su pozitivnom i negativnom strašću koju su te generacije imale prema politici, prema revoluciji, prema prošlosti…»

Jedan od filmova koje Puhovski spominje – „Babice revolucije“ redateljice Petre Seliškar nagrađen je Malim pečatom za najbolji film autora do 30 godina.

Ugledni hrvatski filmski kritičar i redatelj Petar Krelja, i sam je sudjelovao u regionalnoj konkurenciji s filmom „Moja susjeda Tanja“, a govoreći o ostalim predstavljenim radovima ističe da je mnogo relevantnih i uzbudljivih naslova koja tematiziraju svjetske prijepore:

«Naravno, u prvome redu to su vjerske opreke – kršćanstvo, islam, hinduizam… A opet primjerice u SAD-u se u jednom kampu odgaja mladež u duhu vjerskoga fundamentalizma i obračuna s drugom stranom, što zaprepašćuje da civilizirani svijet odgovara na taj način.»

Filmovi istine

Filmovi odlaze i do Vijetnama ili Iraka, prikazujući sve što obuhvaća aktualni trenutak globaliziranog svijeta - sukobe civilizacija i pojedinaca i prije svega - ljudske sudbine koje su uvijek u središtu dokumentarističkoga oka:

«Tu postoji trendovska moda koja ima krojene u Filmu istine, Cinema verite-u. Ta metoda, koja je potekla iz Francuske 60-ih godina, iz vremena Novoga vala, postala je nešto što se danas varira na takav način da režiser apsolutno nije skrivena osoba koja samozatajno snima fenomene, nego postaje aktivni sudionik svojega filma. U jednom uzbudljivom i duboko tragičnom britanskom filmu o djevojci s djetetom koja je zaglavila u paklu droge, mladi režiser se svojoj vlastitoj junakinji povjerava da mi nije sasvim jasno kako će napraviti film o njoj koji će biti točna slika njezina stanja, čak se s njom ponekad i svađa o tome kako treba teći tok stvari», zaključuje Petar Krelja.

Rođendan Factuma

Uz programe konkurencije, mnoge su gledatelje privukli i dobro pogođeni tematski ciklusi posvećeni kontroverznim filmovima, teorijama zavjere, autobiografskim dokumentarcima te bunkerirani filmovima, a u sklopu trećega Zagreb Dox-a svoj je 10. rođendan proslavila i producentska kuća Factum koja je ujedno i utemeljitelj festivala: Nenad Puhovski:

«Mislim da je Factum sigurno pomogao da se s jedna strane održi nezavisna autorska dokumentarna produkcija u Hrvatskoj, a s druge strane Factum je posve sigurno otvorio neke teške i traumatične teme o kojima će se još jako puno pričati i snimati filmovi. Vremena se mijenjaju, činjenica da ja sam radim film o ljubavi, a ne o politici dovoljno govori o tome. Factum se mijenja, mi ćemo ostati kuća s jakim autorskim nabojem, jakim odnosom prema socijalnim problemima, ali ćemo se više okretati što je sadašnjost i budućnost, nadam se manje prema prošlosti.»

U vremenima kada angažirane dokumentarce snima čak i bivši američki potpredsjednik, kada su dokumentarci sve prisutniji u filmskome mainstreamu i kada bez zadrške progovaraju o doista svim opasnostima današnjeg društva, za očekivati je da će i Factumova produkcija i program Zagreb Doxa i dalje nastaviti rasti.