1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Dok se u Libiji zauzimaju pozicije EU je na odmoru

25. kolovoza 2011

Povjerenica EU-a za vanjsku politiku Catherine Ashton predstavila je u Bruxellesu svoje viđenje budućnosti Libije. Nema jedinstvenog stajališta EU-a. Velike zemlje tamo imaju svoje interese i već zauzimaju pozicije.

https://p.dw.com/p/12NZc

Dok povjerenica EU-a za vanjsku politiku Catherine Ashton čeka na službenu potvrdu smjene vlasti u Libiji, političari pojedinih članica EU-a stvaraju činjenice. Talijanski ministar vanjskih poslova Frattini dobio je od libijskih pobunjenika jamstvo da ugovori talijanskog naftnog koncerna Eni, koji su sklopljeni još s Gadafijevim režimom, i dalje vrijede. Francuski predsjednik Sarkozy ostavlja dojam da je uspješnu revoluciju u Libiji omogućio odlukom da NATO potakne na vojnu akciju. I on bi naravno htio jamstvo da će francuske tvrtke dobiti unosne poslove u Libiji. Njemačka daje libijskom Prijelaznom vijeću kredit od 100 milijuna eura još i prije nego što je EU raspravljao o ukidanju sankcija. Njemačke tvrtke se nadaju da će se uskoro vratiti u Libiju. A i turski ministar vanjskih poslova Davutoglu je aktivan. Bio je u Bengaziju i već za četvrtak organizirao prvu konferenciju Kontaktne skupine u Istambulu.

Konzultacije s ministrima

A što radi EU?  Ona je na odmoru. Kao što je u Belgiji uobičajeno Europska komisija i Vijeće EU-a u kolovozu idu na godišnji. Ostali su samo niži službenici na dežurstvu kako bi mogli reagirati u slučaju nužde. Od prošlog vikenda se sad mjerodavni suradnici pozivaju na povratak u Bruxelles. Catherine Ashton je sjela za svoj stol u zgradi Vijeća i puno telefonira. Prije nego izađe pred novinare i objavi planove obnove ona se mora dogovoriti s najvažnijim ministrima vanjskih poslova zemalja članica, po mogućnosti sa svih 27.

I ministri su na odmoru. Oni se tek 12. rujna sastaju na sljedećoj redovitoj sjednici. Prije toga će se održati tradicionalno neformalno razmišljanje ministara vanjskih poslova u zemlji predsjedateljici, ovaj put 2. rujna u Poljskoj. Vođenje obnove bi Catherine Ashton prepustila UN-u koji je za sutra (26.8.) zakazao sastanak na vrhu u New Yorku.

EU počinje izrađivati plan

EU želi prije svega postići odmrzavanje libijskih bankovnih računa u čitavome svijetu. Novac bi trebalo dobiti Prijelazno vijeće. Financijska pomoć bogatoj Libiji nije potrebna, kaže lady Ashton. Osim toga EU sad želi početi izrađivati plan, kako se može organizirati izgradnja demokratske države, kaže Catherine Ashton. Što se zapravo događalo u uredu Ashtonove u posljednjih šest mjeseci? Zašto takav plan nije već odavno spreman u ladici? Dosad je EU u Bengaziju otvorio mali ured za vezu, kao i nekoliko zemalja članica. On bi sad trebao preseliti u Tripoli i postati pravo veleposlanstvo EU-a.

Ipak, gospođa Ashton je barem definirala četiri područja za koja treba izraditi planove:

  1. medicinsku opskrbu
  2. skupljanje oružja od građana
  3. obnavljanje gospodarske aktivnosti i
  4. izgradnju demokratskih institucija i stranaka.

Na sva četiri područja EU želi pomoći što je brže moguće, ali kako to nije rečeno. Svoju glavnu zadaću gospođa Ashton sad vidi u koordinaciji pomoći 27 zemalja članica. Već sad se nazire da će brojne države, kao u sličnim slučajevima u Afganistanu ili Iraku, činiti ono što smatraju ispravnim bez dogovora s drugima. Osobito Italija kao nekadašnja kolonijalna sila i Francuska kao najvažniji gospodarski partner starog režima žele osigurati svoj utjecaj u Libiji. Osim toga Europska unija, i prije svega sredozemne zemlje, ima vitalni interes da Libija što brže osigura soje granice. Izbjeglice iz Afrike ne bi trebale mirnu Libiju moći koristiti za bijeg u Europu. Gadafijev režim je nakon sporazuma s Italijom zatvorio svoju obalu i izbjeglice trpao u logore. Nešto slično si sredozemne članice EU-a zamišljaju i sada.

Preteška zadaća za Ashton?

Bernd Riegert
Bernd RiegertFoto: DW

EU preko svoje humanitarne organizacije ECHO opskrbljuje oko 90.000 izbjeglica na libijsko-tuniskoj granici. EU je pomogao i kod vraćanja 24.000 gastarbajtera iz Misrate u njihove domovine. Skupa s Međunarodnim crvenim križem i UNHCR-om EU pruža financijsku pomoć na licu mjesta. To se mora nastaviti. Ukupno su EU i zemlje članice dosad za humanitarnu pomoć i evakuaciju utrošile oko 150 milijuna eura.

Ta pomoć bi sad trebala biti povezana s jačim političkim angažmanom. Opravdano je sumnjati da će Catherine Ashton biti u stanju u tomu igrati vodeću ulogu. Već u ožujku joj je u Europskom parlamentu predbačeno da je kriva osoba za tu dužnost.

Autor: Bernd Riegert (aj)

Odg. ur.: S. Matić