"Dobrodošli" u nacističko selo

Opsadno stanje u Jamelu. Jedina prilazna cesta selu je blokirana. Svatko tko u Jamel želi ući mora prvo proći kroz policijsko ispitivanje. Nakon toga se posjetitelji u svojim vozilima uz pratnju vode do seoske livade. Jamel je zapravo smješten vrlo idilično, u šumici na kraju slijepe ulice, između kukuruznih polja i voćnjaka. Nedaleko od Baltičkog mora. Ali ovoga kolovoškog vikenda tamošnji mir narušava jedan muzički festival ("Jamel rockt den Förster").

Publika koju je privukao je šarolika: tu su mladi, stari, invalidi u kolicima, muškarci u odijelima, pankeri i politički uglednici. Svi oni su došli provesti se dva dana u Jamelu - i odaslati signal protiv desnog ekstremizma i neonacističkog nasilja. Ali policija ovamo nije došla da bi malobrojne stanovnike sela zaštitila od mase posjetitelja, nego da bi posjetitelje zaštitila od seljana. Dobrodošli u nacističko selo Jamel!

Život pod policijskom zaštitom

Svi posjetitelji festivala prvo odlaze kod Horsta i Birgit Lohmeyer. Taj bračni par organizira festival "Forstrock" na svom šumskom zemljištu usred mjesta. Lohmeyerovi žive u Jamelu od 2004. godine - pod policijskom zaštitom. Jer kratko uoči festivala 2015. godine u njihovom sjeniku je izbio požar. Istražitelji nalaze na zgarištu tragove tvari za potpalu vatre i konstatiraju da je požar bio podmetnut. To tvrde i Lohmeyerovi. Jer oni su već godinama izloženi prijetnjama svojih desničarskih sumještana. Oni od Jamela žele napraviti "uzorno nacionalsocijalističko selo". Ciljano kupuju zemljišta i dodjeljuju ih istomišljenicima. Lohmeyerovi to žele spriječiti. Ali oni su jedini koji to pokušavaju u ovom malom selu u šumici na kraju slijepe ulice.

"´Ajmo do sela!", poziva jedan mladić svoje prijatelje. Šetnja po selu je jedan od najzastrašućujih momenata festivalskog vikenda u Jamelu. Većina se usuđuje krenuti u obilazak samo jer je policija stalno u ophodnji. Obilazak je za mnoge povratak u Njemačku za koju se vjerovalo da je davno svršeno vrijeme: povratak u Njemačku iz ere nacionalsocijalizma.

Usred mjesta jedan zid oslikan motivom koje poznajemo s izložbi o Hitlerovoj Njemačkoj: plavokosi muškarac sa ženom i djecom. Iznad toga natpis: "Seoska zajednica Jamel" i parola neonacista: "slobodno - socijalno - nacionalno". Noću je ovaj motiv osvjetljen. Samo nekoliko metara dalje stoji putokaz na kojemu su imena napisana staronjemačkim pismom. Jedna strelica upućuje na Beč u "Ostmarku" - tako su nekada nacionalsocijalisti zvali Austriju. Druga strelica ukazuje na smjer u kojemu se nalazui Braunau na Innu - rodno mjesto Adolfa Hitlera udaljeno 855 kilometara.

U selu postoji i igralište za brojnu djecu neonacista: ukrašeno je panjem u koji je urezana takozvana runa života koju su kao znak koristile Himmlerove SS-jedinice za "Lebensborn", organizaciju kojom je SS-ovski vođa htio povećati "arijevsku" stopu nataliteta.

"Ništa nismo vidjeli"

Na seoskoj ulici jedna stara žena u kućnoj haljini pušta plavokosu djecu iz Jamela da podragaju njezino štene. Pitamo je što ona misli o Lohmeyerovima. "Oni žive s one, a ja s ove strane ceste", odgovara nam u sjevernonjemačkom dijalektu. A nacističke slikarije? Ne smetaju je, kaže. A kako je bilo kada je gorio sjenik Lohmeyerovih? Ona, kaže, ništa nije vidjela. Jedna druga starija žena koja stoji pred svojom besprijekorno bijelom ogradom doduše jest nešto primjetila, ali sada "nema vremena" za razgovor.

Obitelji iz desničarskog miljea su na kraju sela postavili jednu skakaonicu na napuhavanje. I oni su ovoga tjedna u "party-štimungu" - slave što su njihova djeca krenula u školu. Dolaze im gosti i "izvana". Neki su okitili svoj automobil njemačkom kraljevskom ratnom zastavom, službenom vojnom zastavom Njemačkog Reicha do 1921. koja je kasnije u nešto izmijenjenom izdanju korištena kao zastava Trećeg Reicha, a danas slovi kao simbol protivnika demokracije. Obitelji su poredali stolove i klupe i smijući se kroz dalekozor promatraju kako policija na drugom kraju sela propušta automobile u Jamel.

Selo u kojem 363 dana vladaju obrijane glave

Muškarci se svako malo prešetavaju po selu prolazeći pored posjetitelja koji su pod budnim okom policije i ponosno prezentiraju svoje obrijane glave i tetovaže. Svojom pojavom ostavljaju snažan dojam kod "turista" i vidi se da u njemu uživaju. Znaju i da svaki od ovih posjetitelja zna koliko je često zadnjih godina gorjelo kod njihovh protivnika u selu. I da je kod njihovog vođe, Svena Krügera, koji živi u kući na kraju sela pronađena strojnica s 200 metaka. I da ne prezaju od nasilja. A i da su 363 dana u godini u većini ovdje u Jamelu. Cijele godine, dakle, osim ova dva dana.

Jer tijekom ovoga vikenda u kolovozu je većina na strani Lohmeyerovih. Kao i svake godine. Nakon požara u sjeniku je solidarnost s Lohmeyerovima veća nego ikada. Svi oni koji ih podržavaju kažu kako oni ne bi imali hrabrosti za to: živjeti u jednom ovakvom selu i pružati otpor neonacistima. Neki su sada, međutim, prekinuli svoj odmor da bi im barem iskazali solidarnost. Drugi su "potegli" iz južne Njemačke na sjever. Mnogi kažu da su upravo u ovom trenutku željeli odaslati signal, u trenutku kada se u mnogim njemačkim mjestima pale izbjeglički smještaji ili nasilnička "rulja" maršira ulicama. Poruka koju oni žele odaslati glasi: mi, demokrati, mi smo većina u ovoj zemlji.

Posebni gosti: Die Toten Hosen

Lohmeyerovi su dirnuti solidarnošću koju im iskazuju. "Ovo je vrlo snažan simbol", kaže Horst Lohmeyer. Hrabri bračni par treba podršku kako bi mogli skupiti energiju za svakodnevni život u ovom čudnom i posebnom selu. Na pozornici ih se dva dana slavi. Šef građevinskog sindikata im predaje ček od 10.000 eura. Ljudi, poziva, moraju ustati protiv ovog "smeđeg idiotizma" i ističe zasluge Lohmeyerovih: "Vi ste izvukli naciste na svjetlo dana, pred oči javnosti. Više nitko ne može reći: kod nas toga nema."

Ove godine su Jamel došli brojni prominentni gosti: šef vlade pokrajine Mecklenburg-Vorpommern hvali civilnu kuražu i njemačka savezna ministrica za obitelj Manuela Schwesig pleše do kasno u nać na koncertu iznenađenja koji je upriličio kultni band Die Toten Hosen. Njegov frontman Campino se klanja pred odvažnim parom koji je dirnut do suza.

Nakon dva dana Lohmeyerovi opet ostaju usamljeni u svom selu. Ostala je samo policija koja do daljnjega svaku noć bdije pred njihovim vratima. Ali Lohmeyerovi se ne daju otjerati. Jer to je, kažu, i njihovo selo.