Demonstracije u Beogradu – izljev kolektivne frustracije | Politika | DW | 08.07.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Demonstracije u Beogradu – izljev kolektivne frustracije

Demonstracije u Beogradu bile su direktna posljedica najave vraćanja policijskog sata. A povod je novi val svaljivanja krivice za pandemiju – na građane, piše u autorskom tekstu za DW sociolog Dario Hajrić.

Sinoćnja javna provala kolektivnog gnjeva otkrila je da točka pucanja postoji čak i u Srbiji. Dok čitate ovaj tekst, propagandna mašinerija vjerojatno se već uvelike bavi iznenadnim prosvjedom u Beogradu, koji se nakratko prelio čak i u skupštinsko predvorje.

Dok će u fokusu svakako biti nasilje demonstranata i njihov sukob s policijom, s ciljem da se događaj predstavi kao neuspio pokušaj nasilnog svrgavanja vlasti, glavni spin će se sastojati u tome da se kao razlog prosvjeda predstavi najava ponovnog uvođenja policijskog sata. Demonstranti će biti prikazani kao marionete oporbe koje se opiru razumnim mjerama zaštite od covida-19 samo zato što im se ne sjedi u kući.

To jednostavno nije točno.

Sinoćnje demonstracije bile su direktna posljedica jučerašnje Vučićeve arogantne, teatralne konferencije za medije na kojoj je, uz najavu vraćanja policijskog sata na snagu na području Beograda, izručio i novi val svaljivanja krivice za pandemiju na građane. To je povod.

Dario Hajrić

Dario Hajrić

Uzrok je to što država očigledno više nema nikakvu kontrolu nad pandemijom i sada se još jedino bavi kontrolom štete koju su načinile odluke izvršne vlasti i kriznog stožera. Mjere koje je država uvodila, mijenjala, ukidala pa vraćala, pokazale su se kao nasumični potezi u kojima glavnu riječ vodi kratkoročna politička korist, a ne zdravlje i životi građana.

 „Ćale, ovo je za tebe“

Sve to ne zanima predsjednika Vučića dok na konferenciji za novinare doslovno reprizira melodramu iz ožujka, u kojoj glumi jedinu razumnu osobu odlučnu da pameti prizove naciju nerazumnih, a na kraju izgubi živce i sruči nam u lice da smo za sve što se događa sami krivi.

Naravno da je to isprovociralo revolt. Neki su gnjevni zato što posljednja četiri mjeseca izlaze van samo kad moraju, dezinficiraju i kuću i sve što uđe u nju, ne druže se i nose masku, a sad im se popuje kako su „građani bili neodgovorni“, iako se država pokazala neodgovornijom od njih održavanjem izbora usred pandemije. Drugi su gnjevni zato što slušaju kako im članovi kriznog stožera pričaju o tome kako je virus „oslabio", jer „ne može izdržati na suncu" i ponašaju se shodno tome, a sad su opet sami krivi kad se to pokazalo kao obično bulažnjenje.

Ljudi su sinoć izašli na ulice Beograda ne zato što se najavljuje novi policijski sat, nego zato što već četiri mjeseca nemaju kontrolu nad svojim životima, a oni kojima je ta kontrola prepuštena smatraju da nisu odgovorni nizašto. Sinoćnje demonstracije izljev su kolektivne frustracije izazvane činjenicom da netko smatra da ima luksuz da prikazuje broj oboljelih i mrtvih u skladu s time što mu donosi trenutnu političku korist, praveći nas sve budalama.

Zato sinoćnja izjava jednog od demonstranata predstavlja užarenu jezgru bijesa koji se valjao ulicama. Očiju otečenih od suzavca, čovjek je prišao kameri u prijenosu uživo i rekao: „Ćale, ovo je za tebe, koji si umro, a nije bilo respiratora, u službenom izvještaju. Ćale, mnogo te volim. Đufo, Ljubišo Đuriću, mnogo te volim. Ovo je za tebe, i za mog sina koji se rodio skoro.“ Na pitanje reporterke od čega mu je umro otac, dodao je: „Zato što nije bilo respiratora. Ni dan danas nisam dobio testove da je umro od korone. Nije bilo respiratora u zemunskoj bolnici. Službeni izvještaj! A na sva usta su pričali da mi poklanjamo respiratore. Ćale, ovo je za tebe, moj ćale. Znam da bi bio ponosan.“

Što ste očekivali?

Nesumnjivo je da ćemo danas i u danima pred nama slušati režimsku kuknjavu nad nasilnim demonstracijama. Brojat će se zapaljeni kontejneri i polomljene žardinjere. Naricat će se nad ulaznim vratima Skupštine. Na sve to valja im uputiti jedan jedini ispravan odgovor: a što ste očekivali?

Što ste očekivali kada ste prošlogodišnje mirne demonstracije učinili besmislenima, kada ste im se podsmijavali, umanjivali brojeve demonstranata i prebrojavali ih stavljanjem crvene točke na glavu? Što ste mislili da će se dogoditi nakon što ste se isto tako smijali koronavirusu i pričali kako smo potpuno spremni, a zatim panično zatvarali ljude u kuće, kada ste hapsili svakoga tko izađe van, a onda puštali svoje pješaštvo da po krovovima zgrada pravi bakljade, kada ste odjednom ukinuli sve mjere da progurate izbore, a sada biste okrivili građane za pune bolnice i ponovo uveli policijski sat? Ako se državne institucije prave mrtve, što bi to točno trebalo biti adekvatna reakcija građana na spoznaju – potkrijepljenu podacima BIRN-a (Balkanska mreža istraživačkih novinara) – da mjesecima prikrivate stvarne brojeve oboljelih i mrtvih?

Što ste očekivali? Još jednu mirnu šetnju? Online-peticiju? Tihu poslušnost?

Trenutno se nalazimo u poziciji da demonstranti ne traže čak ni ostavke nego im je jednostavno dosta toga da šute i trpe dok ih kolektivno prave ludima. Jedan od njih, čovjek koji je skinuo masku da mu vidimo lice, u prijenosu uživo je u kameru izrekao poantu svega što smo vidjeli sinoć. Rekao je: „Neće biti mira ako nema pravde.“

Neće, jer takav mir više nije moguć.

Pogledajte video 01:42

Prosvjedi u Beogradu

Preporuka uredništva