Danima ne navrati ni jedan kupac | Gospodarstvo | DW | 05.12.2020
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Njemačka

Danima ne navrati ni jedan kupac

U Njemačkoj su unatoč djelomičnom „zaključavanju“ trgovine otvorene. Ali, kupaca je jako malo. Osobito slabo se prodaje odjeća. Nema ni uobičajene predbožićne gužve u središtima gradova.

U popularnom centru Hackesche Höfe u središtu Berlina neobično je tiho. U normalnim vremenima ovaj kompleks zgrada, koje su grupirane oko osam unutarnjih dvorišta i koji je zaštićeni spomenik kulture, jedno je od najprivlačnijih središta u gradu. Tu su restorani, kafići, jedno kazalište, kino i puno malih trgovina koje prodaju odjeću, obuću, umjetničke rukotvorine i nakit. U svako doba godine se ovdje u pravilu dobro trguje. To je mješavina kupovine, izlazaka u restoran, šetnji, koja privlači i Berlinčane i turiste.

U vrijeme korona-pandemije sve je drukčije. Ugostiteljski objekti, kazališta i kina su zatvorena. Osim toga mnogi ljudi zbog straha ostaju kod kuće. Trgovine mogu, istina, otvoriti, ali mnoge to čine samo po nekoliko sati na dan jer ljudi ne dolaze.

I Andreas Müller sjedi sam u trgovini okruženi vitrinama. U njima su luksuzni satovi ručne izrade, marke Askania. Nema kupaca. A urari koji obično izrađuju satove na prvom katu poslani su kućama. Dobivaju pomoć od države za tzv. skraćeno radno vrijeme. 

Andreas Müller

Andreas Müller se nada da će za Božić ipak barem nešto prodati

Nedostaju turisti

Askania ima dvije trgovine u Berlinu. Ni u jednoj prodaja ne ide dobro. 90 posto prometa su pravili turisti, kaže Müller. A njih nema zbog pandemije. „To je strašno", konstatira on. Pokušavaju održavati kontakt s kupcima preko e-maila i društvenih mreža. Ali, online-prodaja za njega nije opcija. „Nije lako prodati sat za 2.000 eura. Mora se s kupcem razgovarati, on mora sat uzeti u ruke i čuti priču o njemu.“

Nedaleko se nalazi Oranienburger Straße, ulica poznata po velikoj sinagogi sa zlatnom kupolom. Tamo su neke trgovine već propale. Na izlozima još, istina, stoje upozorenja na obvezu držanja rastojanja postavljena proljetos, na početku pandemije.

I Anke Runge, koja nedaleko od sinagoge ručno izrađuje torbe, zabrinuto gleda u budućnost. ova dizajnerica već 23 godine ima ovdje radionicu u kojoj izrađuje torbe, ruksake i novčanike. Njezine šarene kolekcije poznate su i izvan Berlina. O tomu svjedoči crveno ukoričena mala bilježnica u kojoj su stranice gusto ispisane. U njoj ova nježna žena ručno bilježi svaku prodaju s datumom i cijenom.

Kupca ni na vidiku

U toj bilježnici se lako može vidjeti što korona-pandemija znači za ovu dizajnericu. U studenom 2019. su na više stranica upisane 44 prodaje. U studenom 2020. nije popunjena ni jedna stranica. „Nekih dana nije navratio ni jedan jedini kupac“, kaže Runge i navlači rukave svog sivog džempera na ruke, kao da se smrzava.

Anke Runge

Anke Runge strahuje za egzistenciju

Na poslovnom računu ona ima samo još 4.000 eura. „Od toga će već sutra biti skinuto 3.000 eura za stanarinu“, kaže ona. Na pitanje, kako trenutno preživljavaju ona i sin joj, ova 49-godišnja žena odgovara kratko: „Na kredit.“ Proljetos, kad su trgovine morale zatvoriti zbog pandemije, dobila je 14.000 eura pomoći od države.

Radi za stanarinu

Od lipnja je ponovo mogla otvoriti, ali nije bilo dovoljno kupaca jer turisti nisu dolazili. Sad će opet morati zatražiti pomoć od države. „Taj novac mogu direktno proslijediti za stanarinu“, kaže Runge, ljuteći se što je teret krize podijeljen tako jednostrano, kako ona kaže: „Moj stanodavac ima veliku zgradu s trgovinama i stanovima i ubire stanarine i dalje bez ikakvih odbitaka."

Više puta je pokušala razgovarati o smanjenju stanarine zbog lošeg poslovanja. Ali, stanodavac nije htio ni čuti. „Proljetos kad je zakonski bilo dopušteno privremeno obustaviti plaćanje stanarine jer su trgovine morale biti zatvorene, nazvao me i rekao da to mogu učiniti, ali da ćemo onda morati razgovarati o kamatama.“

Kao i ona i mnogi drugi vlasnici malih trgovina ne znaju kako dalje. Ali, strah vlada i u velikim trgovinskim centrima. „Izgledi za predbožićno trgovanje u ovoj korona-godini su zabrinjavajuće loši osobito za trgovce u središtima gradova“, kaže Stefan Genth, direktor Trgovinskog saveza Njemačke.

Centar Hackesche Höfe je obično dobro posjećen, ali u doba korone je sve prazno

Centar Hackesche Höfe je obično dobro posjećen, ali u doba korone je sve prazno

Studeni i prosinac su za brojne trgovce obično mjeseci s najvećim prometom u godini. „Ako taj promet sad izostane, mnogi će dospjeti u financijsku krizu“, kaže Genth. Ali, nisu svi jednako pogođeni. Prodaja kućnih potrepština, stvari za uređenje stana i hrane dobro ide. A ostala roba se većinom prodaje preko interneta.

Nesigurni izgledi za budućnost

I Anke Runge je dobila nekoliko narudžbi preko interneta koje će uskoro poslati. „Ali, to nije puno“, kaže ona. „Moje torbe su, istina, kvalitetnije nego one poznatih marki, koje su i puno skuplje. Ali, ja nisam tako poznata da bi online-prodaja dobro išla.“ U korona-krizi je postalo jasno da je bilo pogrešno što nisam odavno izgradila online-prodaju, dodaje Runge samokritično.

Ova dizajnerica trenutno puno razmišlja o budućnosti. Posao s torbama ne želi napustiti, ali da bi ga zadržala treba novca. A boji se uzeti veći kredit. Kako rizično to može biti pokazao joj je jedan primjer iz susjedstva.

„U jednom restoranu nekoliko kuća dalje vlasnica je ljetos uzela kredit i pripremila restoran za zimu prema higijenski pravilima“, pripovijeda Runge. Od početka studenoga su, međutim, restorani zatvoreni. „Kako ona misli vratiti kredit to ne znam“, kaže Runge sliježući ramenima. U tom trenutku ova inače borbena poduzetnica izgleda pomalo bespomoćno.