"Da" za muslimanski ustav - za kilu šećera

Usprkos prizora nemira i prosvjeda protiv Muslimanske braće i njihovog prijedloga ustava koji bi uvelike prihvaćao načela šarije, islamskih svjetovnih zakona, te slike jedva pružaju sliku "pravog" Egipta. Utoliko promatrači nipošto nisu uvjereni kako urbano, obrazovano stanovništvo koje prosvjeduje ima šanse i kako će ustav kakav predlaže Muslimanska braća i predsjednik Mursi - vrlo vjerojatno biti prihvaćen. Jer "obični" Egipćani ne razumiju, zašto bi "Božji zakon" bio nešto loše, a u džamijama ih uvjeravaju i kako će im onda sigurno biti bolje.

Ne može čitati, ali vjeruje "bogobojaznom muslimanu"

Umm Mohamed prodaje novine, čučeći na pločniku u siromašnoj kairskoj četvrti Imbaba. Svugdje oko nje je smeće, a i njena duga haljina je crna od prljavštine. Kao i svi ulični prodavači novina, i ona na kartonu na kojoj stoje tiskovine nudi i male knjižice: "Ljudi to kupuju kako bi razumjeli, o čemu se raspravlja. A onda znaju kako je sve (što se predlaže), dobro i ispravno", objašnjava nam Umm.

Umm Mohamed doduše nije pročitala prijedlog jer je jedna od gotovo 40% nepismenih u Egiptu. Za njih će na referendumu biti simboli i boje kako bi znali reći što žele, a Umm Mohamed već zna koji će simbol zaokružiti: "Naravno da se mora reći 'da'. Tako će u zemlji biti bolje. Mohamed Mursi je dobar čovjek koji zna što je islam. Njegovi protivnici samo mute i šire glasine kako bi izazvali nemir. Ali mi znamo da Mursi želi samo dobro s narodom", smatra prodavačica.

Prihvatimo ustav pa će odmah biti bolje

Pobožni predsjednik je omiljen u siromašnoj Imbabi, njegovi kritičari nisu. Ova četvrt je zato jedno od glavnih uporišta islamista - tamo gdje su ljudi siromašni i neobrazovani, ali puni strahopoštovanja prema bogu i Muslimanskoj braći, iz čijih redova potiče Mursi. Tamo je onda lako uvjeriti ljude glasovati za ustav koji slijedi načela muslimanskih svjetovnih zakona, šerijata. To je Božji zakon - i tako radikalne selefije prekidaju svaku raspravu oko pitanja, vjerovati ili ne vjerovati. Povrh toga, optužuju protivnike takvog ustava kako njihovim prosvjedima žele još više produžiti tešku gospodarsku krizu u Egiptu.

"Ne želimo više nerede, želimo živjeti", objašnjava jedan starac. Žali se na male plaće, još manje mirovine i skupe živežne namirnice. Tako misli i jedan smetlar koji tamo prolazi: "Želim da se usvoji novi ustav. Dosta je bilo rasprava i međusobnog ratovanja. Mora biti reda u zemlji." I on se žali na plaću, 300 egipatskih funti na mjesec - niti 40 eura, a u Imbabi ljudi jednostavno bacaju smeće kroz prozor. Ulica je prljava, priznaje, ali i pita: "Kako ću prehraniti djecu s tim novcem? Moja kćer se želi udati, ali ja si uopće ne mogu priuštiti njenu svadbu!"

Neka zine onaj tko je protiv!

U ovoj četvrti se mora dugo tražiti nekoga tko bi bio protiv ustava kakvog predlažu Muslimanska braća. Jedan od malobrojnih je tamošnji liječnik, koji je i svjestan da je u manjini. Ali i objašnjava kako tamo vlada golemo siromaštvo i onda je lako ekstremistima navesti ih da glasuju kako hoće: "kada islamisti dođu i kažu ljudima da biraju jer je to u duhu islama, onda je to naravno loše. Ali ako se ovim ljudima pokloni jedna čokolada, kilogram šećera, kilogram maslaca, onda je jasno da će oni reći 'da'. Svugdje u Egiptu je slično kao ovdje."

Liječnik se osobito ljuti na argument kako je novi ustav potreban da bi u Egiptu gospodarstvu krenulo i kako bi ljudima bilo bolje. Pita: kakve veze ima šarija s gospodarskim napretkom? Konačno, niti do sad u Egiptu nisu živjeli nevjernici.

Ulicom se odjednom razvila žučna diskusija - i odmah izazvala pažnju drugih stanovnika. Jedna žena prijeti da će pozvati policiju i želi zaplijeniti naš mikrofon i uređaj za snimanje. To je njena dužnost kao Egipćanka, tvrdi. Jer i islamisti stalno tvrde kako su samo strani mediji krivi za zavjeru protiv predsjednika Mursija. Raspoloženje postaje napeto, a odjednom se pojavljuju i mladi, bradati muškarci. Traže da odmah prestane diskusija - ali ne žele niti dati nikakvu izjavu.